Don Pasquale Gaetana DonizettijaOpera — 13. veljače 2018.
Izvedba opere Don Pasqualea Gaetana Donizettija pod ravnanjem Darijana Ivezića u režiji Dore Ruždjak Podolski, održana je u utorak, 13. veljače 2018.
Scenograf je Stefan Katunar, kostimografkinja Barbara Bourek, oblikovatelj svjetla Elvis Butković, dok je za scenski pokret zadužena Petra Hrašćanec. Zborovođa je Luka Vukšić. Predstava je nastala u koprodukciji s Operom Slovenskoga narodnog gledališča iz Maribora, a premijerno je izvedena 25. studenoga 2016. na zagrebačkoj pozornici.
U predstavi nastupaju: Ozren Bilušić (Don Pasquale), Leon Košavić (Doktor Malatesta), Alessandro Luciano (Ernesto), Ivana Lazar (Norina), Robert Palić (Bilježnik) uz članove baletnog ansambla HNK Tatjanu Andročec, Ilincu Barbu Moga, Barbaru Novković Novak i Danijelu Zobunđiju.
Komična opera Don Pasquale talijanskoga skladatelja Gaetana Donizettija, remek-djelo svojega žanra, nastalo je u posljednjemu razdoblju autorova stvaralačkoga rada i kao sastavni dio repertoara najvećih svjetskih opernih kuća, zadržala se već više od sto sedamdeset godina. Donizetti je svim svojim komičnim operama davao vrlo određene podnaslove, a ovu je označio kao dramma buffo. Odmah na praizvedbi 1843. opera postigla golem uspjeh i ubrzo postala jednom od njegovih najpopularnijih opera.
Tijekom tri čina pratimo zabavnu priču o dvoje zaljubljenih, Ernestu i Norini, u njihovu nastojanju da poremete ženidbene planove starca Pasqualea, koji je poželio Norinu kao svoju nevjestu. Brojna prerušavanja, zamjene identiteta, zabune i obrati, glavne su karakteristike ovoga djela koje se u ludomu ritmu poigrava sa životnim stereotipima, oslanjajući se na likove talijanske commedije dell’arte, pa je lik Pasqualea temeljen na hirovitu Pantaloneu, Ernesto je inačica zaljubljenoga Pierrota, dok je Norina nastavak dovitljive Colombine. No, Donizetti je u svojem naslovnom junaku stvorio nevjerojatno istinit lik daleko kompleksniji od njegova predloška, Pasquale je iskren i patetičan protagonist, čas duhovit, čas starački prgav ili djetinjasto naivan, zanosno galantan ili beznadežno sjetan, ali uvijek, i u najtežim trenucima nepopravljivo optimističan i vrlo životan. Poslije brojnih zapleta i peripetija mladi se par ipak uspijeva vjenčati, a opera završava u vedromu finalu i veselju igre, sa zrncem mudrosti kojom se prašta ismijanomu Pasqualeu zato što se u starosti poželio oženiti mladom djevojkom.
