Nemogućnost komunikacije ili zašto se apsurdu treba smijati
Drama „Ćelava pjevačica“ Eugènea Ionesca često se povezuje s egzistencijalizmom i temama besmisla, apsurda i otuđenja. Međutim, zanimljivo ju je promatrati kroz filozofiju jezika, osobito Wittgensteinovu ideju jezičnih igara i Austinovu teoriju govornih činova. Središnja ideja drame jest nemogućnost komunikacije.
Wittgenstein smatra da riječi dobivaju značenje tek u kontekstu i uporabi. U drami likovi govore mehanički, koriste fraze bez stvarnog odnosa i razumijevanja. Oni ne komuniciraju kao osobe, nego proizvode zvukove bez smislenog sadržaja. Besmisao nije u samim riječima, nego u načinu njihove uporabe. Ionesco pokazuje kako se komunikacija raspada kada jezik postane automatiziran i isprazan.
Apsurd ljudske situacije dodatno se naglašava humorom. Iako drama govori o besmislu i udaljenosti među ljudima, taj se besmisao na sceni pretvara u komiku. Smijeh postaje odgovor na ogoljeno ljudsko stanje. Upravo zato drama ostaje aktualna i danas, u vremenu tehnologije, društvenih mreža i površne komunikacije, kada su govor i smislen dijalog sve ugroženiji.
Austinova teorija govornih činova dodatno objašnjava dramu. Govor nije samo prenošenje informacija nego i djelovanje. U „Ćelavoj pjevačici“ likovi ostaju na razini praznih rečenica koje ne proizvode stvarnu komunikaciju ni razumijevanje. Budući da govor ne djeluje, nema ni klasične dramske radnje. Odnosi među likovima ostaju mehanički, artificijelni i apsurdni.
Predstava HNK Mostar u režiji Gorana Damjanca dodatno naglašava važnost govora, pauza, gesta i glasovnih efekata. Realistična scenografija kontrastira apsurdnosti likova i naglašava njihovu nesposobnost sporazumijevanja. Drama tako podsjeća koliko je jezik važan za ljudske odnose i koliko nas oblikuje način na koji govorimo.
Režija: Goran Damjanac
Asistent režije: Ilija Pujić
Scenografija: Vesna Režić
Kostimografija: Sandra Milavić
Glazba: Andrijan Zovko
Scenski pokret: Fatima Kazazić Obad
Tehnika glasa i solistica: Milica Damjanac
Inspicijentica: Ivana Marić
Voditelj produkcije: Mario Bošnjak
Majstor svjetla: Toni Cvitković
Majstor tona: Goran Rebac
Rekviziter: Marko Mrdaković
Garderobijerka: Helena Jozić
Voditelj pozornice: Leo Smoljan
Scenski radnici: Zorislav Galić i Kristijan Mandić
Igraju:
Nikolina Marić – Gđa Smith
Miro Barnjak – G. Smith
Mirela Kordić – Gđa Martin
Ivan Skoko – G. Martin
Ana Franjčević – Mary
Robert Pehar – Vatrogasni kapetan
