Međunarodna koprodukcija Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, Mittelfest (Italija) i Pandur.Theaters-a (Slovenija). Autorski projekt Tomaža Pandura prema motivima drame Miroslava Krleže Michelangelo Buonarroti.
Živim u paklu i slikam njegove slike. (Michelangelo Buonarroti)
Pet stotina godina nakon što je Michelangelo – Il Divino oslikao svod Sikstinske kapele, kapitalno djelo Visoke Renesanse, s devet scena iz Knjige postanka i završio fresku Posljednjeg suda na zidu glavnog oltara, kazališni redatelj Tomaž Pandur u svom se nadolazećem projektu bavi introspekcijom toga umjetnika, kipara, pjesnika, arhitekta i slikara, njegovim putovanjem u matricu nesvjesnog, slijedeći sjene njegovih vizija. Na temelju drame velikog hrvatskoga pisca Miroslava Kreleže iz 1919.g., Tomaž Pandur uprizoruje kazališnu pjesmu njegove izmučene osobnosti, koja utjelovljuje unutarnje konflikte, paradokse i probleme Visoke Renesanse. Pjesmu o rastezanju klasične forme do njezinih krajnjih granica, i umjetnosti koja se širi u novim smjerovima. Kazališnu pjesmu o dramskoj reinterpretaciji Michelangelovih ideala Visoke Renesanse, obnovljenim interesima za znanost i tehnologiju, te konfliktnom višeslojnom naglasku na ljudskoj emociji i strasti. Pandur stvara El gran Teatro Michelangela Buonarrotija, oca i majstora svih umjetnosti, teatar čovjeka čije je ime postalo sinonim za svjetsko remekdjelo. Teatar umjetnika kome nema ravna, stvaraoca djela uzvišene ljepote, koja izražavaju sveukupnost ljudskoga stanja. Teatar čovjeka koji je slikao umom, a ne rukama.
