Novosti

Josip Lešaja (22.travnja 1951., Korčula – 18. listopada 2019., Zagreb)

Izuzetan umjetnik Josip Lešaja, diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Snježane Bujanović Stanislav, gdje je završio i postdiplomski studij.
Diplomirao je i na Fakultetu za defektologiju, na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za komparativnu književnost i Odsjeku za povijest umjetnosti.
U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu bio je angažiran od 1975. do 1985. kao član opernog zbora, kada kratko prekida radni odnos u HNK i odlazi kao solist u SNG Maribor.
U HNK u Zagrebu se vraća 1987., dobiva status opernog solista i ostaje sve do 1994. godine.
U Hrvatskome narodnom kazalištu ostvario je mnoge nezaboravne uloge:
Figaro u Seviljskom brijaču Gioachina Rossinija, Doktor Malatesta u Don Pasqualeu Gaetana Donizettija, Richard III. u istoimenoj operi Igora Kuljerića, Evgenije Onjegin u istoimenoj operi Petra Iljiča Čajkovskog, Kocelin u Porinu Vatroslava Lisinskog, Mučitelj u Prazoru Rubena Radice, Grof Almaviva u Figarovu piru Wolfganga Amadeusa Mozarta, Michonneta u Adriani Lecouvreur Francesca Cileae, Marcello u La Bohèmeu Giacoma Puccinija, Alfio u Cavalleriji rusticani Pietra Mascagnija, Michele u Plaštu Giacoma Puccinija, Giorgio Germont u Traviati Giuseppea Verdija, Nikola Šubić Zrinjski i Levi u Nikoli Šubiću Zrinjskom Ivana pl. Zajca, Grof Danilo Danilović u Veseloj udovici Franza Lehára, Gregor Samsa u Preobražaju Stanka Horvata, Tarkvinije u Nasiljunad Lukrecijom Benjamina Brittena, André Thorel u Thérése Julesa Masseneta, Evgenij Onjegin u istoimenoj operi Petra Iljiča Čajkovskog, Johanaan u Salome Richarda Straussa i druge.
Za ulogu Kocelina u Porinu Vatroslava Lisinskog dobio je nagradu Vladimir Ruždjak 1999., ali ju nije želio primiti jer je bio skroman i smatrao je da tu nagradu ne zaslužuje.

Pjevao je u Mariboru, Ljubljani, Beču, Osijeku, Rovinju, Mostaru i dr.
U Beču je između ostalog, kao sudionik produkcija Bečke komorne opere doživio velik uspjeh kao Grof Almaviva u Figarovu piru Wolfganga Amadeusa Mozarta i Giorgi u Torvaldu i Dorliski Gioachina Rossinija. U Cankarjevu domu u Ljubljani između ostalog nastupao je u ulozi Lorenza u Crnim maskama Marija Kogoja.

Nastupao je sa Zagrebačkim madrigalistima, Zagrebačkom filharmonijom (gdje je između ostaloga nastupio kao Wotan u koncertnoj izvedbi Rajninog zlata Richarda Wagnera, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski pod ravnanjem Lovre pl. Matačića).
Bio je svestrani glazbenik, izvodio je popijevke Roberta Schumana, Johannesa Brahmsa i Franza Schuberta.
Gdje god da je nastupao bio je obasut divljenjem publike i kritičara.
O nastupu Josipa Lešaje u Odi Napoleonu Bonaparteu Arnolda Schönberga 2009, gđa Marija Barbijeri napisala je:
Bariton Josip Lešaja, pjevač velike muzikalnosti, superiorne inteligencije i naobrazbe, zacijelo je bio najpozvaniji da se prihvati te zadaće i hrvatskoj publici predstavi tu vrlo zanimljivu skladbu. Crpeći u svojoj bogatoj imaginaciji i imajući puni oslonac u izrazom iznimno bogatoj glazbi, suvereno je svladao sve njezine više nego velike zahtjeve.

Nepokolebljivi zaljubljenik u opernu umjetnost, sjajan interpret klasičnog ali i suvremenog opernog repertoara, strastan i hrabar umjetnik, skroman i samozatajan prijatelj i sugovornik, Josip Lešaja nas je obogatio svojim postojanjem. Njegov iznenadan nestanak je duboko ožalostio sve nas u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, kao i nebrojene poštovatelje širom Europe.

Komemoracija je održana 31.listopada u foyeru Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu gdje su se brojni kulturni umjetnici, suradnici i prijatelji oprostili od cijenjenog umjetnika. Na komemoraciji su govorili intendantica Dubravka Vrgoč, muzikologinja Jagoda Martinčević, prvakinja opere Cecilija Car, kompozitor Silvije Foretić i supruga Zdenka Foretić.