Nagrada Tito Strozzi dodijeljena Aleksandru Kalajdžiću i Ivici BuljanuIz kazališta — 25. studenoga 2021.
Nagrada Tito Strozzi koja se dodjeljuje za najbolje pojedinačno ostvarenje u protekloj sezoni dodijeljena je maestru Aleksandru Kalajdžiću za glazbeno vodstvo opere Orfej i Euridika i ravnatelju Drame Ivici Buljanu za režiju drame U agoniji Miroslava Krleže.
O nagradi koja se tradicionalno dodjeljuje na dan Drame HNK 24. studenoga odlučivalo je povjerenstvo nagrade Tito Strozzi za sezonu 2020./21., u kojemu su bili predsjednik žirija Leo Rafolt te članovi Jagoda Majska Martinčević, Ljiljana Gvozdenović, Nina Ožegović i Branimir Pofuk.
Maestro Kalajdžić nije mogao nazočiti dodjeli, a govoreći o laureatu, Jagoda Majska Martinčević istaknula je kako joj je drago što je nagrada ove godine dodijeljena dirigentu, jer oni nisu često na listama dobitnika, bilo ove ili pojedinačnih nagrada.
Pravi čovjek došao je u pravo vrijeme na pravo mjesto. Maestro Aleksandar Kalajdžić, umjetnik zamjetne europske karijere, danas generalni muzički direktor uglednih ansambala Kazališta i Filharmonije u Bielefeldu, došao je na poziv intendantice Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u vrlo osjetljivom trenutku. Potres i korona učinili su svoje a pri tom su u kazališnom svijetu mnogoljudni ansambli najviše trpjeli. Kad se ukazala još uvijek nesigurna šansa za zajednički rad Maestro je prionuo cizeliranom postupku propitujući mogućnosti ansambala i solista, najprije koncertima a potom i cjelovečernjom izvedbom opere u polukoncertnoj izvedbi, stoji u obrazloženju povjerenstva nagrade.
Zahvalivši na dodijeljenom laureatu, Ivica Buljan je istaknuo kako je ova nagrada za njega vrlo važna, najprije jer nosi ime Tita Strozzija, čije su uloge obilježile čitavo jedno stoljeće hrvatske kulture, a zatim i simbolički, jer je u teatar s intendanticom Dubravkom Vrgoč došao upravo s Krležom i njegovim Vučjakom kao amblematskom predstavom kazališta kakvog su ovdje željeli raditi: raskošnog, i dramskog i postdramskog, i virtualnog i europskog i hrvatskog, istovremeno srednjeeuropskog i balkanskog, mediteranskog. Ako je Krležin dramski tekst imao na umu puninu gesti i jezičnih signala koji iskazuju doživljaj duhovne kulture jednog staleža na izmaku, Buljanova je režija to dodatno produbila, zaoštrila, usto stvarajući velebni amalgam psihološke, somatske i ideologemske agonije jedne nove civilizacije u neprestanom stanju kriznosti. Osobnost i univerzalnost režijske poetike takve vrste Buljanovu Agoniju čini antologijskom u kontekstu povijesti izvedbenih krležijana, obrazložio je žiri nagrade.
