Novosti

In memoriam Pero Kvrgić

In memoriam Pero KvrgićIz kazališta — 23. prosinca 2020.

Tužna je ova godina. Nakon Mustafe Nadarevića, Božidara Violića i Špire Guberine, napustio nas je veliki Pero Kvrgić, po mnogima najbolji glumac ovih prostora, glumac koji je više od šest desetljeća očaravao svojim umijećem igranja najrazličitijih uloga, od onih komičnih do duboko tragičnih, uloga koje pamtimo i kojima se divimo.                                                                                                 

Rođen je u Moravicama, u Gorskom kotaru 4.ožujka 1927. godine gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Ogulinu. Sa sedamnaest godina se pridružio partizanskim kazališnim grupama Ivan Goran Kovačić i August Cesarec, gdje je stjecao prva kazališna iskustva. Poslije rata nastavio je gimnazijsko školovanje u Zagrebu. Godine 1945. upisuje Zemaljsku glumačku školu u Zagrebu, koju završava 1948., a u istom razdoblju je bio član Dramskog studija Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Članom dramskog ansambla HNK postaje 1950. godine, gdje ostaje do 1954., kada prelazi u Dramsko kazalište (današnje DK Gavella) s grupom mladih glumaca vođene redateljem i pedagogom dr. Brankom Gavellom. Nakon više od trideset godina napušta Dramsko kazalište Gavella i vraća se 1987. u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. U mirovinu odlazi 1989. godine. U svojoj bogatoj glumačkoj karijeri odigrao je gotovo 200 uloga, pretežno u teatru, iako je glumio i na filmu i televiziji. Već od svojih prvih uloga skrenuo je pažnju na sebe svojim specifičnim glumačkim izričajem, briljantnom dikcijom i nevjerojatnom tjelesnom gipkošću. Pero je bio nezaboravan kao Scapin u Scapinovim spletkama, Skup u istoimenoj Držićevoj komediji, Pomet u Držićevom Dundu Maroju, Harpagon  u Molierevom Škrcu, Don Zane u Marinkovićevoj Gloriji, Sganarelle u Moliereovom Don Juanu,  Mockinpott u Weissovim Patnjama gospodina Mockinpotta,  Periklo u istoimenom Shakespeareovom djelu, Poljski židov u Krležinoj drami U logoru,  Kir Janja u istoimenoj komediji Jovana Sterije Popovića,  Janez u Krležinom Kraljevu, uz nekoliko različitih uloga u Marinkovićevoj Zajedničkoj kupki. Predstava Stilske vježbe Raymonda Queneaua, nastala 1968. je jedna od najizvođenijih u svijetu, brojeći više od 50 godina kontinuiranog igranja, u kojoj Pero Kvrgić sa svojim partnericama Miom Oremović i kasnije Lelom Margitić  duhovito persiflira naoko banalnu situaciju prilikm vožnje tramvajem. Nije Pero igrao heroje i ljubavnike. On je bio pravi karakterni glumac, sjajan komičar kao i tragičar. Surađivao je sa svim najboljim redateljima od Gavelle, Škiljana, Spaića, Para do Juvančića, Radića , Radojevića i mnogih drugih, a nastupao je na svim hrvatskim pozornicama i ljetnim festivalima. Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, nagrade Dubravko Dujšin, nagrade Grada Zagreba, Grada Dubrovnika, Sterijine nagrade, najviše talijanske kazališne nagrade Eleonora Duse i mnogih drugih. Njegovu skromnost, predanost radu i marljivost sjajno je opisao redatelj Božidar Violić u eseju o cvrčku i mravu, opisujući Peru Kvrgića kao vrijednog mrava koji pažljivo i strpljivo gradi svaku ulogu i tako traje desetljećima i to igrajući se, prema Krvgićevim riječima. I tako se Pero Kvrgić igrao, veselio i tugovao sve do nedavno, a onda, kada više igrati nije mogao, kada su visoke godine uzele svoj danak, naš kazališni bard i dobar čovjek, naš Pero je zauvijek otišao.
Hvala mu na svemu!

Pročitaj i…

Prijavite se na HNK newsletter.