Novosti

U osamdeset i petoj godini preminuo je Joško Juvančić, veliki kazališni redatelj, dugogodišnji profesor glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, ravnatelj dramskog programa i cjelokupnih Dubrovačkih ljetnih igara.                                                                                                                                  

Rodio se u Dubrovniku 1936.godine, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu diplomirao književnost, te režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Netom poslije studija postaje asistent Branka Gavelle i kasnije Koste Spaića. Njihov utjecaj temeljno će oblikovati njegov odnos prema kazalištu i režiji. Znanje, analitičnost, inzistiranje na kazališnoj logici, ozbiljan pristup svakom tekstu kao ishodištu kazališnog čina, jednaki odnos prema svakoj ulozi, uska suradnja sa scenografima, kostimografima, skladateljima, dramaturzima i svim drugim suradnicima, samo su neke od karakteristika koje su bile važne u njegovom radu na predstavama, bez obzira radilo se o kazalištu za djecu, manjim kazalištima izvan Zagreba ili najvećim kazališnim institucijama.                                                                                                

Prve režije ostvaruje u dubrovačkom kazalištu Marin Držić, početkom šezdesetih godina, da bi se širokoj javnosti nametnuo sredinom šezedestih i to režijama u zagrebačkom &TD-u (predstave Daktilografi;Tigar,Schisgala); zatim u Dramskom kazalištu Gavella  (predstave Hinkeman,Tollera;Škole za lude i Escurial Ghelderoda) i u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu  s predstavom Veliki smiješni rat Goldonija, 1966.godine) s kojom je i započeo svoju dugogodišnju suradnju s najvećom nacionalnom kazališnom kućom. Tijekom pedeset godina rada Juvančić je uz pedagoški rad na Akademiji dramske umjetnosti režirao i golemi broj predstava u svim hrvatskim kazalištima, postavljajući na scenu kako svjetske tako i domaće autore, od klasike do najsuvremenijih autora, smatrajući da je kazalište mjesto susreta svih onih koji vole teatar što s ove, što s one strane kazališne rampe.                                         

U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu od brojnih režija ističu se predstave Hvarkinja, Benetovića, Tako je ako vam se čini, Pirandella, Zlatni mladić Cesarca, Cymbeline Shakespearea, Svadba Canettija, Hamlet Shakespearea; Nihilist iz Vele Mlake Brešana, Daleka zemlja Schnitzlera i Korupcija u palači pravde, Bettija, da bi predstava Čaruga, Kušana iz 2010.godine, bila njegova posljednja režija na sceni HNK u Zagrebu.                       

Joško Juvančić,od svih zvani Jupa, je bio nesvakidašnji umjetnik koji je stalno iznenađivao i svojim profinjenim odabirom kazališnih naslova i svojim, naoko, ležernim pristupom radu. Sve generacije kazalištaraca koje su učile i radile s njim pamte nebrojene anegdote i duhovite komentare kojima je iznenađivao i pokretao kako mlade, tako i iskusnije glumce, ne dozvoljavajući im da se uljuljkaju u mediokritetsku rutinu. Njegove režije su uvijek bile osmišljene do najsitnijeg detalja, njegova briga za glumce i ostale suradnike je legendarna, briga koja se vidjela u naoko nevažnim sitnicama, od glumačke rekvizite do najkraćeg glazbenog umetka. Nikada nije robovao dnevnoj modi ili nekom prevladavajućem redateljskom stilu, a rečenica koju je često ponavljao - Nije sramota napraviti lošu predstavu, sramota je ne dati sve od sebe. - je moto kojim se vodio cijeli svoj život.
I zato je tim veća naša zahvalnost i poštovanje prema Jupi koji je doista uvijek davao sve od sebe, ostavivši svoje srce i dušu na kazališnim daskama.
Hvala i slava, Jošku Juvančiću.