Preminuo Ivo KadićDrama — 16. veljače 2022.
Napustio nas je Ivo Kadić, dugogodišnji istaknuti član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Rodio se u Dugom Ratu 1929.godine.
Glumom se počeo baviti u mladosti, bio je član studentskih družina. Prvotno je bio angažiranu u zadarskom kazalištu, nakon toga odlazi u zagrebačko kazalište Komedija, gdje postaje stalni član, a od 1963. je stalni član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu . Godine 1993.odlazi u mirovinu, ali i dalje nastupa na svojoj matičnoj pozornici sve do prije desetak sezona.
Od početka karijere pokazivao je izuzetan dar za komiku, pojačanu njegovom staturom (bio je visok više od 2 metra) uz markantne crte lica, no bio je i odličan karakteran glumac u mnogim klasičnim i modernim dramskim tekstovima. Surađivao je sa svim najboljim domaćim redateljima, kao i s gostima iz inozemstva.
Kosta Spaić, Georgij Paro, Joško Juvančić, Božidar Violić, Mladen Škiljan i Ivica Kunčević, su neki od brojnih umjetnika u čijim režijama je uspješno nastupao. Istaknute uloge je ostvario u predstavama Mjera za mjeru, Williama Shakespearea; Veliki smiješni rat, Carla Goldonija; Duno Maroje Držića; Vučjaku, Miroslava Krleže; Šteta što je kurva, Johna Forda; Kiklop, Ranka Marinkovića; Cymbeline, Williama Shakespearea; Maskerada, M.J. Ljermontova; Divlja patka, Ibsena; Gorski divovi, Luigija Pirandella; Svadba, Eliasa Canettija; Ondine, Jeana Giraudouxa; Večeras improviziramo, Luigija Pirandella, Potopljena zvona i Nihilist iz Vele Mlake, Ive Brešana; Trilogija o ljetovanju, Carla Goldonija; Becket Jeana Anouilha; dok mu je posljednja uloga bila u predstavi Dantonova smrt, Georgea Büchnera, koja je premijerno izvedena 2009.godine.
Ivo Kadić, ili, Konte, kako smo ga svi zvali u kazalištu, je bio osoba i umjetnik od posebnoga kova. Nikada nametljiv, uvijek spreman na posao, znatiželjan, dobrodušan i iskren. Nije postavljao puno pitanja. Došao bi u direkciju Drame, uzeo tekst, pogledao koju ulogu igra i zapisao vrijeme i datume prvih pokusa. Svi su ga voljeli jer je bio pouzdan i temeljit, jedan od one stare garde glumaca koja je uvijek stavljala kazalište ispred sebe, kome se davala bez ostatka. Zbog svega što je stvorio na pozornici naše kuće, zbog svih prijateljstava i ugodnih trenutaka provedenih zajedno, zbog humanosti i srčanosti, zbog njegove urođene pristojnosti i poštovanja prema svima koji su radili ili još rade u H NK-u u Zagrebu, njegovo kazalište ga s tugom ispraća na posljednje putovanje.
Hvala ti, dragi naš Konte, i zbogom.
