Novosti

Prvakinja Baleta Mirna Sporiš ove sezone obilježava 30. obljetnicu umjetničkoga rada ostvarenog u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu.

Počela je plesati s pet godina, a s devet upisuje školu za klasični balet u Zagrebu koju je završila 1990. godine u klasi profesorice Nade Herceg. Iste godine postala je članicom Baleta HNK u Zagrebu te otplesala svoju prvu premijeru u baletu Trnoružica W. Orlykowskog. Godinu poslije dobiva prvu glavnu ulogu - Klare u Ščelkunčiku (Orašaru)  W. Orlykowskog, na 18. rođendan 1993. postaje solisticom Baleta. Djevojku u Čudesnom mandarinu M. Šparembleka pleše 2003. godine, a u listopadu je proglašena prvakinjom Baleta kao Quitri u Don Quijotu D. Bogdanića. U svojoj karijeri Mirna Sporiš otplesala je različite uloge u klasičnim, modernim i nacionalnim baletnim predstavama poput Gamzati u Bajaderi D. Bogdanića, Jele u Đavlu u selu Pie i Pina Mlakara, Swanilde u Coppeliji na Monmartreu Y. Vamosa, Olimpije u Dami s kamelijama D. Deana, Lise u Vragolastoj djevojci V. Derevianka.

Akademiju dramske umjetnosti, smjer baletne pedagogije upisuje 2013. godine te je diplomirala 2016. u zvanju baletnoga pedagoga.

Trideset  godina profesionalnoga umjetničkog rada u kazalištu lijepa je brojka i još kada joj se pribroji desetljeće baletnog obrazovanja, ispada da skoro cijeli život plešem. Ovaj poziv se odabire dok si još zaigrano dijete i dok maštaš o baletu kroz roza til haljinice i šlapice s kojima se pleše na vršcima prstiju. Naravno da iza toga djevojačkoga sna dolaze godine predana i svakodnevnog vježbanja kako biste svoje tijelo doveli do savršenstva izvedbe baletnih pokreta koje prkose gravitaciji. Moj san se ostvario i uspjela sam postati primabalerinom, rekla je Mirna Sporiš, istaknuvši kako ustrajnost i snaga volje zajedno s talentom dovode umjetnika do točke gdje on može sa sigurnošću dosezati zvjezdane vrhunce.
Po prirodi sam vrlo živahna i vrckava karaktera, a i same uloge su me pratile u tome, sve i do  premijere Ponos i predrasude Lea Mujića koju upravo pripremam i s kojom ću obilježit sve ove protekle godine u matičnome zagrebačkom kazalištu. Zahvalna sam što sam tolike godine opstala na vrhuncu baletne umjetnosti ponajviše zahvaljujući volji, strpljenju, upornosti, energiji, pronalasku radosti u svakom koraku i najviše ljubavi koja prema stvaranju riječi u pokret čini moje tijelo živim. Kao plesač ću uvijek imati što za reći, jer godine u mom slučaju nisu prepreka, istaknula je prvakinja Baleta koju uskoro možete gledati u praizvedbi baleta Ponos i predrasude zagrebačkoga HNK u koreografiji Lea Mujića čija se izvedba očekuje u subotu, 7. studenoga.

Maja Đurinović o Mirni Sporiš

Mirna Sporiš obilježava 30. obljetnicu umjetničkog rada u cijelosti ostvarenom u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Oduvijek je željela biti balerina, i znala da će biti balerina, i kada se još kao učenica Škole i mali miš (1984. u Ščelkunčiku u koreografiji Waczlawa Orlykowskog) prvi put našla na kazališnoj sceni počelo je ostvarenje njezina sna. Mirnina zaljubljenost u balet, radosno uzbuđenje pod svjetlima reflektora i izazovni trenutak otvaranja zastora punili su je umjetničkom i životnom strašću koja nije jenjala do danas.
Ljupka, nasmiješena lika, nižeg rasta, ostala je dvadeset godina djevojčica Klara u istom baletu, ali je ta vječna djevojčica i – prvakinja baleta, istovremeno otplesala niz izrazito tehnički zahtjevnih varijacija, karakterno složenih i lirski proživljenih uloga. Pamti se njezina temperamenta Quitri, kao i snažna i sigurna Španjolka iz Orašara; bila je dirljiva Gamzati; nježna Jela i Julija. I tako dalje: podugačak je i impresivan broj uloga, kako u klasičnome, tako i u ne manje zahtjevnome modernom repertoaru, koje je svaku s jednakom pažnjom i predanom posvećenošću izgrađivala i zaraznom energijom prenosila publici.

Fotografija: Boris Ščitar