Christopher Isherwood — Ivor Martinić Zbogom, Berlin

Redatelj: Dalibor Matanić

Zbogom, Berlin je posveta jednom gradu, simbolu jedne od verzija Europe. Dekadentan, slobodan, prkosan, razrušen pa podijeljen i ponovno ujedinjen, taj grad svjedoči o povijesti dvadesetoga stoljeća. Uzbudljiva politička sudbina poslužila je brojnim umjetnicima koji su u Berlinu i oko njega stvorili neka od prijelomnih umjetničkih djela. Jedno od njih je i zbirka priča Zbogom Berlinu Christophera Isherwooda, koja je poslužila kao inspiracija za kultni film Boba Fossea Cabaret. Negdje između te knjige, filma i svega onoga što danas predstavlja grad Berlin, nastaje ova predstava.

Kroz slobodnu narativnu formu preuzetu iz drugog kultnog filma, Nebo nad Berlinom Wima Wendersa, usuđujemo se zakoračiti i u kasnija povijesna razdoblja ovoga uzbudljivog grada. U današnjem političkom trenutku kada se u Europi ponovno događaju politički i društveni skandali, kada se opet oduzimaju slobode, razapinju žice na granicama, a populistički govori mržnje dobivaju sve više pristalica, kao da se ponovno moramo prisjetiti: Što je to humanost?

Ponovno uspostaviti pojmove poput dostojanstva i slobode ljudi, čini se važnijim nego ikada prije. I Zbogom, Berlin se odnosi na sve ono što se dogodilo, kao i na sve ono što bi se moglo dogoditi. Ovo su riječi kojima redatelj Dalibor Matanić započinje svoja razmišljanja o uprizorenju djela Zbogom, Berlin, koje će zasigurno zaintrigirati mnoge.

Christopher Isherwood (1904.–1986.) britanski pisac koji je postao poznat po djelima o usponu nacizma, a osobito se ističu crtice iz berlinskog života Gospodin Norris mijenja vlak i Zbogom Berlinu. Godine 1939. emigrirao je u SAD. U svojim najboljim djelima, uključujući i nekoliko autobiografskih Isherwood je značajan satiričar i analitičar modernoga društva. Po njegovu romanu
A single man Tom Ford je snimio istoimeni kultni film.

Ivor Martinić (1984.), suvremeni hrvatski pisac, rođen je u Splitu, a dramaturgiju je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2006. je dramaturg na kazališnim produkcijama u različitim zagrebačkim i hrvatskim kazalištima te autor brojnih dramatizacija proznih tekstova. Kao dramatičar je debitirao 2009. s tekstom Ovdje piše naslov drame, od kada su mnogi njegovi komadi izvođeni na hrvatskim i europskim scenama. Drama zagrebačkoga HNK izvela je 2009. tekst Drama o Mirjani i ovima oko nje.

Dalibor Matanić (1975.), scenarist i redatelj, koji je već svojim prvim filmom Blagajnica hoće ići na more skrenuo na sebe pozornost i kritike i publike. Njegov drugi film Fine mrtve djevojke 2002. godine je na Pulskome filmskom festivalu dobio sedam nagrada, uključujući i Veliku zlatnu arenu za najbolji film. Na festivalu u Cannesu 2015., film Zvizdan je osvojio nagradu žirija u programu Izvjestan pogled. Režira i vrlo uspješne televizijske serije, a bavi se i kazališnom režijom te surađuje s brojnim kazalištima, postavljajući na scenu suvremene komade te prerade vlastitih i tuđih filmskih scenarija, među kojima se ističu predstave Fine mrtve djevojke i Sumrak bogova, prema istoimenu filmu Luchina Viscontija. Zbogom, Berlin je prva njegova suradnja sa zagrebačkim HNK. Koprodukcija s Théâtre National Strasbourg i Thalia Theater aus Hamburg.

Drama