Iz Kazališta

Svjetski dan kazališta, 27. ožujka

U ponedjeljak, 27. ožujka u kazalištima diljem svijeta obilježen je Svjetski dan kazališta. Toga dana čitale su se međunarodna i/ili hrvatska poruka. Autor ovogodišnje hrvatske poruke poznati je redatelj Georgij Paro.

Sudionici smo i svjedoci općeg nesuglasja koje potresa Hrvatsku, i to na svim razinama, od političke, ekonomske, društvene, medijske pa do kulturne, a to će reći i kazališne.

Gotovo pola stoljeća jednoumlja otupilo je prirodnu čovjekovu potrebu za iskazivanjem osobnog, različitog stajališta. Kad smo se napokon u vlastitoj državi izborili za promjenu političkih okolnosti, izbila je zapretena energija stvarajući pretpostavku za demokratski, pluralistički oblik i način života. Međutim, danas još uvijek živimo dajući oduška oslobođenim mislima i razbuktanim strastima te kao da nismo spravni za kreativnu sintezu suprotstavljanja. Tako naša neslaganja često prerastaju u netrpeljivost, a naša isključivost, kao recidiv monološke svijesti, onemogućuje dijalog.

Nama se povijest dogodila brže od promjene svijesti. Povijesno smo zakoračili u demokraciju dok na razini svijesti još uvijek robujemo posljedicama totalitarizma.

U ovakvom dinamičnom vremenu bavimo se kazalištem. Naše hrvatsko ”danas” i ”ovdje” na buran se način odražava na svim razinama kazališnog života, od političke (ekonomske, društvene, medijske) pa sve do profesionalne i umjetničke.

Život se promijenio i mijenja se. Kazalište se promijenilo i mijenja se. Svi ti procesi promjene, a to valja istaknuti, odvijaju se na osjetljiv i delikatan način.

Treba imati strpljenja da se transformacija dogodi na prirodan, logičan, sebi sličan način. Tu svaki grub pritisak može rezultirati novim podjelama i isključivostima ili zaprijetiti nekim novim jednoumljem. Kreativan dijalog, argumentirana polemika i tolerantno suprotstavljanje načini su da se takvo što izbjegne i da se stvore novi, bolji uvjeti za život hrvatskog društva, pa i kazališta.

Kazalište je dijalog, i to ne samo onaj na pozornici već i na relaciji scene i gledališta. Upravo zato kazalište bi danas moglo i moralo odigrati ljekovitu i odgojnu ulogu u promicanju i njegovanju kulture dijaloga.

Georgij Paro