Opera

U pripremi opera “Zaljubljen u tri naranče” Prokofjeva

sergei-prokofiev-4

Zagrebačka Opera  za veljaču priprema  premijeru opere poznatoga  ruskog skladatelja Sergeja Sergejeviča Prokofjeva Zaljubljen u tri naranče, koja će biti izvedena pod ravnanjem Nikše Bareze u režiji Krešimira Dolenčića, scenografiji i kostimografiji Simona Bejera, koreografiji i scenskome pokretu Larise Navojec i Maria Vrbaneca.

Veliki operni ansambl predstave čine: Luciano Batinić / Berislav Puškarić (Kralj Tref), Michael Hendrick / Nikša Radovanović (Princ), Sofia Ameli Gojić / Dubravka Šeparović Mušović (Princeza Clarice), Davor Radić (Leandro), Ladislav Vrgoč (Truffaldino), Ljubomir Puškarić (Pantalone),  Ozren Bilušić (Tchelio),  Ivanka Boljkovac/ Tamara Franetović Felbinger (Fata Morgana), Tanja Ruždjak (Princeza Ninetta), Sonja Runje (Princeza Linetta), Iva Krušić (Princeza Nicoletta), Cecilija Car / Helena Lucić Šego (Smeraldina), Vitomir Marof (Farfarello), Siniša Štork (Kuharica), Božimir Lovrić (Majstor  ceremonije), Ivica Trubić (Herald). Premijera: 17. veljače 2017.

Opera Zaljubljen u tri naranče je kao jedan od miljokaza modernoga glazbenog stvaralaštva odredila smjer kretanja suvremene glazbe i modernoga poimanja opere. Nastala u ranijoj i najradikalnijoj fazi skladateljeva rada, opera Zaljubljen u tri naranče mijenjala je, razvijala i popularizirala, kao i ostala Prokofjevljeva djela, suvremenu glazbenu i glazbeno-scensku umjetnost. Njegova je glazba osvajala svojom iskrenošću, jednostavnošću, duhovitošću, osobenim stilom i svojstvenim glazbenim jezikom, stekavši mnoge obožavatelje diljem svijeta. Uvrštavanje ovoga djela u repertoar zagrebačke Opere, poslije četrdeset šest godina, nosi svježinu drugačijega pristupa glazbeno-scenskoj umjetnosti, oblikovanoga po principu totalnoga teatra, u najboljemu smislu te riječi.

Prokofjev je napisao satiričnu operu Zaljubljen u tri naranče kada je imao samo dvadeset osam godina po narudžbi chicaškoga opernog društva, i ona je praizvedena 30. prosinca 1921. godine u kazalištu Auditorium u Chicagu. Libreto se temelji na komediji C. Gozzija i bajci G. Basilea, a Prokofjev ga je sam napisao služeći se Mejerholjdovom obradom izvornika. Slavni ruski redatelj Vsevolod Mejerholjd, fantastičnim je događajima iz bajke o narančama dodao novu dimenziju, sukladnu vlastitoj viziji kazališta koja se temeljila na mnogoznačnostima commedije dell’arte i uličnome kazalištu. Upravo taj predložak i brojne mogućnosti njegove scenske realizacije inicirali su Prokofjeva, da  početkom dvadesetih godina 20. stoljeća napiše djelo i glazbu, kakvi do tada nisu postojali u opernoj literaturi. Mnoštvo događaja na pozornici i velik broj slika, inspirirali su ga za skladanje iznimno efektne glazbe, oslobođene bilo kakva sentimentalizma.

Već u prologu nastaje svađa oko toga kakvo će djelo biti izvedeno. Svatko želi nešto drugo, i oni zaljubljeni u igru otjeraju s pozornice sve nesložne i predstava, kakva god bila, može započeti. Luda najavljuje djelo pod nazivom Zaljubljen u tri naranče, o Kralju Trefu, nesretnomu zbog bolesti princa kojega od melankolije samo smijeh može izliječiti. Princa je začarala zla vještica Fata Morgana, i zato svi pokušaji liječenja propadaju. Nakon mnogih peripetija, smiješnih i tužnih dogodovština, nesretnih i sretnih ljubavnih zapleta, princ je oslobođen prokletstva i može se oženiti za svoju ljubljenu, pa sve završava sretno i veselo.