Rene Medvešek

Rene Medvešek rodio se 21. lipnja 1963. u Velikoj Gorici. Poslije studiranja na zagrebačkome Filozofskom fakultetu upisao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1989. Iste je godine postao član glumačkoga ansambla Zagrebačkoga kazališta mladih, u kojemu ostaje do 2016. Režijom i autorskim kazališnim radom počeo se baviti 1990-ih u okviru autorske skupine Mig oka v.d.o.o. – veselo društvo ograničene odgovornosti (Zimska bajka  autorski projekt pod pseudonimom Gunte Grolle,  Mrvek i crvek  A.Lindgren – C.Torrud). S ansamblom  Zagrebačkog kazališta mladih ostvario je neke od svojih  najpoznatijih redateljskih radova: autorski projekt Hamper,  Č.P.G.A. Alana Aycbourna, autorski projekt posvećen sv. Franji i franjevcima  Brat magarac,  Naš grad Thorntona Wildera, Vrata do L.  Vidulića – O. Lozice – R. Medvešeka, autorski projekt nadahnut kontroverznim umjetnikom Vladom Kristlom Najbolja juha! Najbolja juha!, Čovjek koji je spasio Europu, nastao prema radio-drami Antuna Šoljana Čovjek koji je spasio Nizozemsku, Ideš dalje Holgera Schobera, Kristofor Kolumbo Miroslava Krleže, za koji je nagrađen Nagradom hrvatskog glumišta kao najbolji redatelj i Nagradom Marul za režiju. Nagradu Hrvatskog glumišta dobio je  i 2006. za režiju predstave Vrata do, koja je nagrađena i na Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Rijeci, na Festivalu glumca u Vinkovcima i Vukovaru proglašena je najboljom predstavom kao i na 30. danima satire u Zagrebu.

Radio je predstave prema dramskim tekstovima, autorske kolaže, najrazličitije prerade, a sve ih objedinjuje uvijek prepoznatljiv redateljski potpis, koji podrazumijeva radost igre, no nikada ne zanemarujući ozbiljnost kazališnoga čina. Svojim predstavama pokušava osvijetliti trenutak, oslobođen pogrešnih predodžbi i predrasuda o očekivanomu. Jedna od glavnih karakteristika njegovih  kazališnih projekata je veliko poštovanje prema kolegama glumcima, ali i publici te želja za kazivanjem. O svojem kazališnom radu sam će reći: Silno me veseli da se u nazivu kazalište kao korijen krije riječ kazivanje jer mislim da izvorno kazalište i potječe iz kazivanja, ono je razigrano kazivanje, višedimenzionalno pripovijedanje priče. Ta potreba za kazivanjem uvijek uključuje onoga kojem se kazuje, što pretpostavlja aktivan odnos sa slušateljem, a to na sceni vrlo često zaboravljamo pa kontakt s publikom svodimo na potrošačku razmjenu mi nudimo – vi uzimate… Kazalište je uvijek razgovor, dijalog, ja kazujem nekome i samo po onome koji sluša moje pripovijedanje dobiva svoj smisao. U tom kontaktu pripovijedanja nastaje indukcijsko polje mašte, razvija se žarna nit između ta dva pola i u njenome svjetlu mi pratimo priču

Surađivao je s mnogim hrvatskim kazalištima; Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu (Idomenej R. Schimmelpfenninga), Dubrovačkim ljetnim igrama (Glasi iz planina P. Zoranića – M. Držića – R. Medvešeka, Gradskim kazalištem lutaka u Rijeci  (Nadpostolar Martin R. Medvešeka, Veli Jože V. Nazora – R. Medvešeka), Kazalištem Marina Držića iz Dubrovnika (U lugu onomu N. Nalješkovića – R. Medvešeka), Teatrom Vero (Julius Caesar  G. F. Haendela),  Kazalištem Trešnja (Čudnovate zgode šegrta Hlapića  I. Brlić Mažuranić, Oliver Twist C. Dickensa – R. Medvešeka, Ne, prijatelj! N. d’Introna – G. Ravichija, Zora Riđokosa K. Helda), Teatrom Exit ( I drvo je bilo sretno K. Seletkovića – R. Medvešeka, Kontrabas P. Suskinda – R. Medvešeka, u kojemu i glumi), Scenom Gorica/Teatarom Exit  (Kreket D. Memeta), GDK Gavella (Život je san C. de la Barca, Kao na nebu  K. Pollaka – R. Medvešeka), u koprodukciji MBZ-a i ZKL-a Pierrot mjesečar A. Girauda – A. Schonberga i Čekić bez gospodara P. Bouleza –  R. Chara te Žabica kraljica S.Glojnarića – R. Medvešeka……

Od 2001. godine zajedno s kantautorom Čedom Antolićem izvodi glazbeno-poetski recital Grad posvećen S. Glavaševiću i Vukovaru, a kao glumac u ansambl predstavi ponovno je nastupio poslije dugo vremena 2015. u Čarobnome brijegu Thomasa Manna u režiji Janusza Kice u ZKM-u.

Kao dječak nastupio je u televizijskoj seriji U registraturi, koju je prema istoimenu romanu Ante Kovačića režirao Joakim Marušić u ulozi maloga Ivice Kičmanovića. Ostvario je nekoliko zapaženih uloga na filmskome platnu; Boris u filmu Vila Orhideja K. Golika, Vanja u Hrvatskim katedralama H. Hribara,  Kamensky u slovenskom filmu Vjetar u mreži F. Robara Dorina,  Boris u  Mjesecu u djevici D. Disić, Kockar u 24 sata u životu žene M. Fanellija, Janko u Pušci za uspavljivanje H. Hribara, Bjegunac u Sedmoj kronici B. Gamulina, Vlado Mirić u Mirotvorcu M. Leder.

Na Akademiji dramske umjetnosti od 2002. predaje scenski govor i glumu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj rad od kojih mu je jedno od dražih Posebno priznanje za dizajn javnoga raspoloženja i pružanja nade u prevlast duha nad ratnim okolnostima koje je 1991. godine skupina Mig oka dobila na 27. zagrebačkom salonu.

Na sceni zagrebačkoga HNK nastupio je kao Leone Glembay u Gospodi Glembajevima Miroslava Krleže u režiji Geogija Para i kao Guilderius u Cymbelineu Williama Shakespearea u režiji Joška Juvančića, dok je adaptacija i režija predstave Tko pjeva zlo ne misli prvo redateljsko gostovanje Renea Medvešeka u Drami Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.