Iz Kazališta

Preminuo veliki hrvatski pisac Ivo Brešan

bresanx-656x365

Jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih dramatičara, romanopisaca i scenarista Ivo Brešan (Vodice, 27. svibnja 1936. – Zagreb, 3. siječnja 2017.)  preminuo je u Zagrebu u 81 godini.

U dva navrata njegovi dramski tekstovi bili su praizvođeni na sceni zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta; predstavu Potopljena zvona režirao je 1994. Kosta Spaić, dok je Nihilist iz Vele Mlake  praizveden 1998. u režiji Joška Juvančića.

Ivo Brešan rodio se 27. svibnja 1936. u Vodicama, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Šibeniku, diplomirao je 1960. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Godinama je radio kao profesor hrvatskoga jezika i književnosti u šibenskoj gimnaziji, zatim je bio umjetnički ravnatelj Šibenskoga kazališta i Međunarodnoga dječjeg festivala u Šibeniku, da bi u mirovinu otišao kao ravnatelj Centra za kulturu grada Šibenika. Piše od 1955. godine, ali je njegov dramski prvijenac Četiri podzemnne vode objavljen tek 1970. godine u splitskome časopisu Vidik, i od tada se njegovi dramski tekstovi i romani redovito objavljuju.

Dramu koja ga je učinila slavnim, Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja  napisao je 1966., ali je ona prvi put izvedena tek pet godina kasnije u zagrebačkome Teatru ITD, u režiji Božidara Violića. Predstava je postala  antologijska i postigla senzacionalan uspjeh te se godinama zadržala na repertoaru. Groteskna tragedija Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, jedna je od najuspjelijih hrvatskih drama nastalih u drugoj polovici 20. stoljeća, koja je igrana diljem bivše države i mnogim inozemnim kazalištima, dok se na domaćim pozornicama, primjerice u SK Kerempuh, predstava zadržala do današnjih dana. Ismijavanje totalitarnoga komunističkog društva, ali i tvrdoga ruralnog tradicionalizma uz pomoć Shakespeareovih likova u ovoj je Brešanovoj drami, koju je redatelj Krsto Papić ovjekovječio i na filmskome platnu, uz scenarističku pomoć samoga autora, dosegla rijetko uvjerljivu univerzalnost. S velikim uspjehom igrana je na svim hrvatskim pozornicama, u mnogim kazalištima diljem bivše države te u inozemstvu; Poljskoj, Austriji, Njemačkoj, Rusiji, Bugarskoj, Švedskoj, itd.

Različita kazališta u zemlji i inozemstvu praizvele su ostale drame ovoga plodnog dramskog pisca; Smrt predsjednika kućnog savjeta (GDK Gavella, Zagreb, 1978.), Svečana večera u pogrebnom poduzeću (Teatar Novy, Lodz – Poljska, 1979.), Arheološka iskapanja kod sela Dilj (GD Histrion, Bribirska Glavica kod Šibenika, 1980.), Nečastivi na filozofskom fakultetu (Mestno gledališče, Ljubljana, 1981.), Anera (Kazalište Marina Držića, Dubrovnik, 1984.), Hidrocentrala u Suhom Dolu (Mestno gledališče, Ljubljana, 1985.), Viđenje Isusa Krista u kasarni VP 2507 (Pozorište Boško Buha, Beograd, 1988.), Veliki manevri u tijesnim ulicama (ZGK Komedija, Zagreb, 1990.), Kratki kurs dugog propadanja (GDK Gavella, Zagreb, 1991.), Islandski stražari (Kazalište Žar ptica, 1993.), Ledeno sjeme (Lublin, Poljska, 1993.), Stani malo, Zvonimire  (Kazalište Trešnja, Zagreb, 1994.), Julije Cezar (HNK, Split, 1995.), Utvare (HNK, Osijek, 1998.), Gnjida (SK Kerempuh, Zagreb, 1999.), Hamlet u selu Mrduša Donja ili Hamlet zna što narod ne zna (Sarajevo, BiH, 2011.).

Napisao je scenarije za nekoliko vrlo uspješnih igranih filmova, s redateljem Krstom Papićem za filmove Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1972.), Izbavitelj (1976.) i Tajna Nikole Tesle (1985.)., s redateljem Veljkom Bulajićem  Obećana zemlja (1986.), Donator (1989.) i Libertas (2004.) te sa sinom Vinkom Brešanom Kako je počeo rat na mom otoku (1996.) i Maršal (2000.) Njegov prvi objavljeni roman  Ptice nebeske, pretočen je u scenarij istoimene televizijske serije snimljene 1989., dok je 1991. prema njegovu scenariju snimljena serija Egzekutor.

Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2001. i Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za roman Katedrala, 2008.