Iz Kazališta

Komemoracija Relji Bašiću

U utorak, 11. travnja u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu održana je komemoracija Relji Bašiću, našemu istaknutom kazališnom, filmskom, televizijskom glumcu i redatelju koji je svoju profesionalnu glumačku karijeru započeo na sceni zagrebačke nacionalne kuće još tijekom studija glume 1955. godine. Tadašnji ravnatelj Drame i redatelj Bojan Stupica uključio ga je u dramski ansambl HNK u Zagrebu, gdje je ostvario veliki broj značajnih uloga, s nekima od najvećih redateljskih imena hrvatskoga glumišta.

Poslije video projekcije isječaka iz predstava Teatra u gostima i glazbene interpretacije opernoga solista Tvrtka Stipića uz klavirsku pratnju Marija Čopora prisutnima se obratila intendantica HNK u Zagrebu Dubravka Vrgoč. Između ostaloga je napomenula kako nas je Relja Bašić zadužio svojim predanim umjetničkim radom i svojim odnosom prema umjetnosti kojoj je posvetio cijeli svoj život. Glumac, redatelj, osnivač Teatra u gostima, Relja Bašić svojim je umjetničkim djelovanjem obogatio generacije kazališnih ljudi i gledatelja…. Govori se da glumac zaista umire tek onda kada nestane i posljednji njegov gledatelj, no Relja Bašić će zauvijek ostati u nama i našim sjećanjima, ne samo kao glumac, nego i kao gospodin koji je volio i vjerovao u ljude i u umjetnost.                                                                   

Ravnatelj Drame Ivica Buljan istaknuo je veliku predanost Relje Bašića kazalištu, rekavši kako je on dugo pripremao svoje memoare, poput rimskoga cara Hadrijana koji je svoje uspomene pisao u želji da postanu svojvrsna uputa o tome kako treba živjeti…. Relja Bašić nije bio samo umjetnik, on je bio savjesni i svjesni građanin našega grada, utjelovljenje šarma, vedrine, erudicije i  načina života grada koji smo upoznali i preko njegovih uloga… Odluka da u idućoj sezoni postavimo na scenu kazališu inačicu slavnoga filma Tko pjeva zlo ne misli sada je postala i svojevrstan hommage velikome glumcu i dobrome čovjeku.

 Akademik Boris Senker prisjetio se kazališnog puta i uloga Relje Bašića, koji je na pozornicu zagrebačkoga HNK nastupio gotovo 500 puta. Osvrnuo se na svoja prva dva susreta s Bašićevim izvedbama dok je još bio osnovnoškolac, a koje su ostale trajno upisane u njegovu sjećanju.  Istaknuo je kako je velik utjecaj na Bašićev glumački put imao redatelj  Bojan Stupica, kojega je smatrao svojim redateljem, a od kojega je i nasljedovao ideju za osnivanje Teatra u gostima, koje je bilo životno djelo Relje Bašića, u kojemu je bio i voditelj i glumac i redatelj. … Kada je početkom 1990-ih Bašić počeo pripremati  proslavu 40. obljetnice svojega umjetničkog rada obratio se Borisu Senkeru kao dramatičaru.  Želio je osmisliti monodramu o ostarjelome gosponu Fuliru s elementima interaktivnoga i multimedijskog kazališta, u koju bi uklopio video isječke ostalih protagonista iz filma Tko pjeva, zlo ne misli, snimljenih dvadesetak godina poslije filma. Iznenadna bolest te posljedično nedostatak snage nisu mu omogućili da naum i ostvari, što nažalost dokazuje kako unatoč mnogim divnim ostvarenjima, svakome umjetniku ostanu i neka neostvarene želje i zamisli, zaključio je Boris Senker.

Filmski i kazališni kritičar Tomislav Kurelec rekao je kako se broj ukupno odigranih različitih uloga Relje Bašića kreće između 120 i 160, od kojih je polovica odigrana u inozemnim filmskim projektima. Njegovu glumačku kreaciju gospona Fulira u filmu Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli, okarakterizirao kao onu koja je prešla granice filma i postala povijesnom činjenicom. Kao silno šarmantan i zabavan čovjek u stvarnom životu, odavao je dojam glumca koji i svoje uloge odrađuje s lakoćom, no kroz njegove malobrojne intervjue, dalo se naslutiti kako je svaku od njih gradio vrlo studiozno. Inozemni su redatelj vrlo cijenili njegov profesionalizam, a glumio je na čak pet stranih jezika (engleskom, njemačkom, slovenskom, francuskom i talijanskom) te je u više navrata bio pozivan preseliti se u neki od velikih europskih gradova. Premda je o tome dosta razmišljao, odlučio je ostati jer se bojao da bi na taj način bio  sputan u kreativnom radu i stavljen u okvir, što je svakako želio izbjeći. Ostavši u domovini  osnovao je Teatar u gostima, koji je svojim radom obilježio trideset godina hrvatkoga glumišta, rekao je Kurelec.

Bivša prvakinja Opere HNK u Zagrebu Mirjana Bohanec, kao dugogodišnja Bašićeva prijateljica i filmska partnerica, prisjetila se priprema za snimanje filma Tko pjeva, zlo ne misli, kada je redatelj Krešo Golik sve četvero glavnih glumaca posjeo za stol, gdje su sljedećih mjesec dana prolazili tekst i pritom se vrlo zbližili. Relja se uvijek trudio stvarati pozitivnu atmosferu, stalno pronalazeći dodatne ideje i dosjetke, od kojih su neke u konačnici uvrštene u završni scenarij. Nastavili smo se družiti i poslije snimanja  filma… Bio je iznimno pažljiv čovjek, uvijek je znao naći pravi način kako pristupiti osobi. Premda se proslavio ulogom gospona Fulira, u životu nikoga nije fulirao. Svoj je posao radio predano i s vjerom u ljude, a svojim je Teatrom u gostima donio kazalište čak i onima koji kazalište nikada do tada nisu vidjeli, prisjetila se Bohanec.

Komemoracija je završena iterpretacijom nacionalnog prvaka Vitomira Marofa narodne pjesme Vehni, vehni fiolica  uz klavirsku pratnju Darijana Ivezića te dugotrajnim pljeskom, kojim su se prisutni oprostili od doajena hrvatskoga glumišta Relje Bašića.