Opera

Preminuo Miro Belamarić

U ponedjeljak, 13. ožujka u 12 sati, u foyeru Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu održana je komemoracija za maestra Miru Belamarića, jednog od najpoznatijih hrvatskih dirigenata i skladatelja te dugogodišnjeg člana i suradnika HNK u Zagrebu

Miro Belamarić rodio se 9. veljače 1935. u Šibeniku. Poslije završene gimnazije u rodnome gradu, diplomirao je dirigiranje 1962. godine u klasi prof. Milana Horvata i kompoziciju 1975. godine u klasi prof. Stjepana Šuleka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Dirigiranje je usavršavao kod maestra Lovre pl. Matačića u Salzburgu  u sezoni 1959./60. i Sergiua Celibidachea u Sieni, 1962./63. Bio je asistent Herbertu von Karajanu na Salzburškim svečanim igrama od 1965 do 1968.  te Karlu Böhmu, od 1975. do 1977. godine. Istodobno se kao skladatelj nastavio usavršavati u različitim europskim središtima suvremene glazbe, primjerice kod Pierrea Bouleza u Darmstadtu 1959. i Witolda Lutosławskog u Varšavi 1961. godine. Svoje dirigentsko djelovanje u domovini je započeo kao šef-dirigent Simfonijskoga orkestra Radio televizije Zagreb, nastavio kao umjetnički voditelj ZGK Komedija,  zatim je angažiran u Operi Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, od 1964. do 1978. godine, prvo kao dirigent, a zatim šef-dirigent Orkestra Opere zagrebačkoga HNK do 1990., kada odlazi na mjesto glazbenoga ravnatelja Dubrovačkih ljetnih igara, gdje je ostao sve do kraja Domovinskoga rata.

Uza djelatnost opernoga i koncertnog dirigenta u domovini iza sebe ima i brojna gostovanja u inozemstvu. Svakako treba spomenuti i njegov kontinuirani stvaralački doprinos Muzičkome biennaleu Zagreb, od njegova utemeljenja 1960. sve do danas. Brojni suvremeni skladatelji, uz već spomenute i primjerice Andre  Jolivet, Olivier Messiaen, Berndt Alois Zimmermann, Dmitrij Šostakovič, Ernst Krenek, Hans Werner Henze, Gottfried von Einem, pripadali su užem krugu njegovih znanaca i prijatelja, u kontaktu s kojima je razvijao vlastite umjetničke stavove.

Već od 1950-ih godina se isticao provokativnim glazbenim djelima koja su i u domovini i u inozemstvu pobuđivala veliku pozornost. Posebno valja izdvojiti sljedeća:  Arija – za violinu i glasovir (Šibenik, 1953.), Preobrazbe, ciklus pjesama za bariton i glasovir na stihove A. B. Šimića (Zagreb, 1955.), Hrvatska ljubavna lirika, ciklus za zbor a cappella (Zagreb, 1978.- 81.), Fassacaglia i fuga (Zagreb, 1967.) Kako ubiti Mozarta, varijacije za glasovir i orkestar (Zagreb, 1968.), Portreti za glasovir (Zagreb, 1981.), Poemas del cante jondo, ciklus pjesama za sopran, na stihove F. G. Lorce (München – Zagreb, 1983./84.).

Na osobitu pozornost javnosti i kritike naišle su njegova operna djela. Opera Ljubav don  Perlimplina, nastala prema Lorci praizvedena je 16. studenoga 1975. u Operi Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu pod ravnanjem i u režiji skladatelja. Djelo  je u samo jednoj godini primilo pet nagrada, između ostalih i Nagradu grada Zagreba za glazbu 1975. U svibnju 1976. opera je izvedena na Opernome annaleu u Osijeku, u studenomu 1976. u Češkome narodnom kazalištu u Pragu, a u lipnju 1983. u Državnome kazalištu u Kasselu. Najveći skladateljski uspjeh postigao u listopadu 1983., osvojivši prvu nagradu na opernome natječaju Bečke državne opere svojom drugom, do sada neizvedenom operom Don Juan – buntovnik za sva vremena, nastala  prema Don Juanu Tirsa  de Moline.

Na narudžbu Ministarstva za umjetnost njemačke pokrajine Baden-Württemberg dovršio je svoju treću operu Priče iz Bečke šume, nastalu prema Ödönu von Horváthu, koja je s golemim uspjehom praizvedena u Badenskom državnom kazalištu u Karlsruheu 4. travnja 1993., a u Hrvatskome narodnom kazalištu 4. travnja 1997. Za tu operu skladatelj je primio Vjesnikovu  Nagradu Josip Slavenski kao najbolji hrvatski skladatelj u godini 1993.

Od 1990. godine, veći dio vremena živio je i stvarao u Beču. Godine 2015. dodijeljena mu je Nagrada hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.

Predstave Mire Belamarića u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu:

Nabucco Giuseppea Verdija, redatelj Petar Selem, 23. 2. 2000.
Priče iz Bečke šume Mire Belamarića, redatelj Miro Belamarić, 4. 4. 1997.
Mila Gojsalića Jakova Gotovca, redatelj Petar Selem 18. 10. 1995.
Mislav Ivana pl. Zajca, 29. 6. 1990.
Elektra Richarda Straussa, redatelj Günter Könemann, 10. 3. 1990.
Rajnino zlato Richarda Wagnera, redatelj  Hans Petar Lehmann, 13. 6. 1989.
Così fan tutte Wolfganga Amadeus Mozarta, redatelj Miro Belamarić, 22. 2. 1989.
Salome Richarda Straussa, redatelj Tobias Richter, 1988.
Walküra Richarda Wagnera,  redatelj Hans Peter Lehmann, 21. 3.1987.
Otello Giuseppea Verdija, redatelj Ivica Krajač, 21. 10. 1987.
Ljubavni napitak Gaetana Donizettija, redatelj Miro Belamarić, 23. 11. 1987.
Nabucco Giuseppea Verdija, redatelj Petar Selem, 24. 6. 1984.
Cavalleria rusticana Pietra Mascagnija, redatelj Giancarlo del Monaco, 16. 2. 1982.
Don Carlos Giuseppea Verdija, redatelj Kosta Spaić, 6. 4. 1980.