Opera

Održana komemoracija za Nadu Puttar Gold

Komemoracija dugogodišnjoj solistici Opere HNK u Zagrebu Nadi Puttar Gold održana je u ponedjeljak, 3. travnja u 12,00 sati u foyeru HNK u Zagrebu, uz prisutnost brojnih kolega, prijatelja i članova obitelji. Uz glazbene i video ulomke iz različitih opera u interpretacijama Nade Puttar Gold (Santuzze iz Cavallerie Rusticane P. Mascagnija, Azucene izTrubadura G.Verdija, Eboli iz Don Carla G.Verdija) , na komemoraciji su govorili Dubravka Vrgoč, intendantica HNK u Zagrebu, Niška Bareza, ravnatelj Opere, te Jagoda Martinčević, povjesničarka glazbe.

Nada Puttar Gold (Varaždin, 5. studenoga 1923. – Zabok, 28. ožujka 2017.)bila je proslavljena hrvatska  operna pjevačica i pedagoginja, dugogodišnja solistica Opere HNK u Zagrebu iz vremena nazvanog zlatno doba zagrebačke Opere te redovita gošća najvećih europskih opernih kuća.

Rođena je 5. studenoga 1923. u Varaždinu gdje je u dobi od jedanaest godina počela učiti klavir. Završivši srednju školu nastavila je privatno pohađati satove kod pijanističkog pedagoga Svetislava Stančića kojemu je jednom prigodom otpjevala ariju Dalile. Prepoznavši u njezinu glasu izniman talent, profesor ju je savjetovao neka  studij klavira zamjeni učenjem pjevanja. Diplomirala je solo pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Lava Vrbanića.

Njezinu tridesetogodišnju umjetničku karijeru obilježio je vrlo brzi uspon i kontinuirano zadržavanje na visokoj razini umjetničkih kvaliteta. Interpretirala  je više od pedeset opernih uloga i nastupila više od tisuću puta na opernim scenama i koncertnim podijima.

U stalni angažman Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu došla je 1. siječnja 1949., na poziv tadašnjeg ravnatelja i dirigenta Milana Sachsa, još kao studentica, za što je Ministarstvo izdalo posebnu dozvolu. Debitirala je  11. veljače u nevelikoj, ali vrlo zahtjevnoj ulozi Vanje u operi Ivan Susanjin Mihaila Ivanoviča Glinke. I poslije diplome nastavila je razvijati  svoj dramski mezzosopran na satovima kod  prof. Vrbanićem. Godine 1950. pobijedila je na Međunarodnome pjevačkom natjecanju u belgijskome Verviersu.

U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu interpretirala je mnoge zahtjevne uloge opernoga repertoara; Amneris u Verdijevoj Aidi, Dalila u Saint-Saensovoj istoimenoj operi, Orfej u Gluckovoj istoimenoj operi, Mila Gojsalića u Gotovčevoj istoimenoj operi, Azucena u Verdijevu Trubaduru, Eboli u Verdijevu Don Carlosu, Charlotta u Massenetovu Wertheru, Končakovna u Borodinovu Knez Igoru, Carmen u istoimenoj Bizetovoj operi, Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani.

Bila je nezamjenjiva umjetnica mnogih zagrebačkih opernih sezona te u opernim produkcijama Splitskoga ljeta na otvorenoj pozornici Peristila.

U zagrebačkoj Operi je djelovala do kolovoza 1956., kada ju je na jednoj predstavi čuo intendant Berlinske državne opere Karl Ebert te je angažirao kao stalnu članicu te opere. Iz Berlina 1961. odlazi u Frankfurt gdje do 1964. pjeva u Državnoj operi, poslije čega djeluje kao slobodna umjetnica. Surađuje s vodećim dirigentima i redateljima na opernim pozornicama šezdesetak europskih glazbenih središta, najčešće u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Rusiji. Svoj repertoar proširuje ulogama u operama Richarda Wagnera i Richarda Straussa. Surađivala je s mnogim velikim dirigentima 20. stoljeća, poput Hansa Knappertsbuscha, Karla Boehma, Lorina Maazela i Georga Soltija, a čest partner joj je bio njemački tenor Dietrich Fischer Dieskau. U travnju 1969. vratila se u zagrebačku Operu u kojoj je ostala u stalnom angažmanu sve do odlaska u mirovinu prosinca 1979. Od tada je predavala  solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Nastupala je na koncertnim podijima gdje se dokazala kao nezamjenjiva interpretkinja vokalne lirike te nositeljica altovskih dionica u opsežnim vokalno-orkestralnim djelima (Bachova Muka po Mateju, Muka po Ivanu, Misa u h-molu i Magnificat, Mozartov Rekvijem i Krunidbena misa, Pergolesijev i Vivaldijev Stabat Mater, Haendelovi i Mendelssohnovi oratoriji, Beethovenova Deveta simfonija i Missa solemnis, Verdijev Rekvijem …).

Dobitnica je značajnih nagrada i priznanja, među ostalim Nagrade Milka Trnina, 1966., Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1992. te Nagrade hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje 2011. godine.