Drama

William Shakespeare

Zimska priča

shakespeare2

Jedno od posljednjih djela besmrtnoga Williama Shakespearea nastalo je oko 1611. godine. I u ovome tekstu, kao i u većini ostalih, Shakespeare se nadahnuo raznim izvorima, dok je glavni zaplet preuzet iz pastorale Roberta Greena Pandosto, objavljene u Engleskoj 1588., a Shakespeareov je tekst objavljen 1623. godine.

Radnja Zimske priče počinje se događati na Siciliji, kada Poliksen, kralj Češke, susreće svojega prijatelja iz djetinjstva, Leonta, kralja Sicilije. Poliksen žuri u domovinu, no Leont ga svim silama nastoji zadržati na Siciliji te šalje svoju ženu Hermionu u nadi kako će ona uspjeti nagovoriti njegova prijatelja na dulji ostanak. Iznenađen uspjehom ženine misije, Leont posumnja da su njih dvoje ljubavnici i da je trudna Hermiona ostala u drugome stanju s Poliksenom, pa naredi neka se Poliksena otruje. No, on ipak uspije pobjeći u Češku, a Leont, ostavši uvjeren u ženinu nevjeru baca ju u tamnicu. Hermiona rađa djevojčicu, prema kojoj Leont također nema milosti i naredi neka se dijete ostavi na pustome mjestu, dok Hermionu izvrgava javnomu suđenju zbog nevjere. Iako prorok iz Delfa izjavi kako su Hermiona i Poliksen nevini, Leont odbija u to povjerovati. U međuvremenu umire njegov sin¬nasljednik, a uskoro i žena skonča svoj život. Ostavljeno Hermionino dijete, na češkim obalama spašava pastir. Prolazi punih šesnaest godina i saznajemo da se Poliksenov sin zaljubio u mladu djevojku Perditu, koju je spasio i odgojio pastir. Poliksen ne odobrava tu vezu i dvoje mladih bježe na Siciliju gdje zatječu Leonta koji još tuguje za svojom obitelji. Nakon brojnih peripetija, dvojica starih prijatelja ipak se pomire i s mladim parom odlaze u kuću ispred koje stoji Hermionin kip. Vidjevši ga, Leont se uznemiri, a kip iznenada, na opće zaprepaštenje, oživi. Vrlo kompleksne fabule, ovaj komad posjeduje sve kvalitete velikoga dramskog teksta, baveći se važnim pitanjima kakva su vjernost, bračna ljubav, uzajamno povjerenje, prijateljstvo, okrutnost, nesigurnost, duboka tuga i beznađe. Uz glavnu radnju, prisutni su i brojni manji zapleti s mnogim komičnim scenama koje se izmjenjuju s pustolovnim doživljajima glavnih likova. Drama Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu ove će sezone, kao i mnoga kazališta diljem svijeta, obilježiti 400. obljetnicu smrti jednoga od najvećih svjetskih kazališnih autora uopće, postavljanjem ove velike ansambl predstave.

Polly Tritschler, engleska redateljica i jedna od najboljih iz mlađe generacije u Velikoj Britaniji. Već kao dijete bila je uspješna u glumi i od dvanaeste godine nastupala u malim ulogama u produkcijama Royal Shakespeare Company. Tijekom studija na Oxfordskom sveučilištu zainteresirala se za režiju i bila angažirana kao pomoćnica redatelja u londonskom National Theatreu, gdje je i dobila prvu redateljsku priliku. Debitirala je  s inovativnom i provokativnom postavom Sofoklove Antigone i otada kontinuirano režira u mnogim engleskim teatrima. Godine 2012. dobila je prestižnu nagradu Olivier, za najbolju režiju. Ovo je njezina prva suradnja s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Polly Tritschler je kazališna redateljica koja živi, i najčešće stvara, u Velikoj Britaniji. Radila je različite projekte na velikim i malim pozornicama, a za svoj je rad dobila brojna priznanja.

Redateljica: Polly Tritschler
Scenograf: Johannes Schütz
Asistentica redateljice: Marina Pejnović
Koscenografkinja: Yanjun Hu
Kostimografkinja: Ana Savić Gecan
Glazba: Marc Tritschler
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
Prijevod: Milan Bogdanović/ dr. Branko Gavella
Redakcija prijevoda: Sanja Ivić


Ansambl predstave

Leont: Dragan Despot
Hermiona: Alma Prica
Mamilije: dijete
Poliksen: Livio Badurina
Florizel: Luka Dragić
Camillo: Mislav Čavajda
Antigon: Slavko Juraga
Paulina: Jadranka Đokić
Kleomen: Silvio Vovk
Dion: Ivan Glowatzky
Arhidam: Alen Šalinović
Pastir: Dušan Gojić
Pastirov sin: Damir Markovina
Autolik: Nikša Kušelj
Perdita: Luca Anić
Mopsa: Barbara Vicković
Dorka: Dora Lipovčan

Inspicijentica: Suzana Bogdan-Pavek
Šaptačica: Višnja Kiš