Opera

Sergej Sergejevič Prokofjev

Zaljubljen u tri naranče

Veliki ruski skladatelj Sergej Sergejevič Prokofjev napisao je satiričnu operu Zaljubljen u tri naranče kada je imao samo dvadeset osam godina, po narudžbi chicaškoga oper­nog društva, i ona je praizvedena 30. prosinca 1921. godine u kazalištu Auditorium u Chicagu. Libreto se temelji na komediji C. Gozzija i bajci G. Basilea, a Prokofjev ga je sam napisao služeći se Mejerholjdovom obradom izvornika. Slavni ruski redatelj Vsevolod Mejerholjd, fantastičnim je događajima iz bajke o narančama dodao novu dimenziju, sukladnu vlastitoj viziji kazališta koja se temeljila na mnogoznačnostima commedije dell’arte i uličnome kazalištu.

Taj predložak i brojne mogućnosti njegove scenske realizacije inspirirali su Prokofjeva da početkom dvadesetih godina 20. stoljeća napiše djelo i glazbu, kakvi do tada nisu postojali u opernoj literaturi. Mnoštvo događaja na pozornici i velik broj slika, inspirirali su ga za skladanje iznimno efektne glazbe, oslobođene bilo kakva sentimentalizma. Već u prologu nastaje svađa oko toga kakvo će djelo biti izvedeno. Svatko želi nešto drugo, i oni zaljubljeni u igru otjeraju s pozornice sve nesložne i predstava, kakva god bila, može započeti. Luda najavljuje djelo pod nazivom Zaljubljen u tri naranče, o Kralju Trefu nesretnomu zbog bolesti princa, kojega od melankolije samo smijeh može izliječiti. Princa je začarala zla vještica Fata Morgana, i zato svi pokušaji liječenja pro­padaju. Nakon mnogih peripetija, smiješnih i tužnih dogodovština, nesretnih i sretnih ljubavnih zapleta, princ je oslobođen prokletstva i može se oženiti za svoju ljubljenu, pa sve završava sretno i veselo.

Ova je opera kao jedan od miljokaza modernoga glazbenog stvaralaštva u potpunosti odredila smjer kretanja suvremene glazbe i modernoga poimanja opere. Nastala u ranijoj i najradikalnijoj fazi skladateljeva rada, opera Zaljubljen u tri naranče mijenjala je, razvijala i popularizirala, kao i ostala Prokofjevljeva djela, suvremenu glazbenu i glazbeno­scensku umjetnost. Ta je glazba osvajala svojom iskrenošću, jednostav­nošću, duhovitošću, osobenim stilom i svojstvenim glazbenim jezikom te stekla mnoge obožavatelje diljem svijeta. Uvrštavanje ovoga djela u repertoar zagrebačke Opere, po­slije četrdeset šest godina, nosi svježinu toga drugačijega pristupa glazbeno­scenskoj umjetnosti oblikovanoga po principu totalnoga teatra, u najboljemu smislu te riječi.

 

Opera s prologom u 4 čina, 10 slika

Libreto: Sergej Sergejevič Prokofjev prema komediji Carla Gozzija
Dirigent: Nikša Bareza
Redatelj: Krešimir Dolenčić
Scenograf i kostimograf: Simon Bejer
Koreografija i scenski pokret: Larisa Navojec i Mario Vrbanec
Oblikovatelj svjetla: Elvis Butković
Asistenti dirigenta: Ivan Josip Skender i Vjekoslav Babić
Asistentica redatelja: Martina Zdilar Sertić
Asistenti scenografa: Marta Crnobrnja i Ante Serdar
Asistentica kostimografa: Mia Rejc – Prajninger
Voditelj zbora: Luka Vukšić
Prijevod i prepjev: Marija Tonković

Premijera 17. veljače 2017.

Povezano


Galerija

Ansambl predstave

Izvedbe  20. i 23.6. 2017
Dirigent: Nikša Bareza (20.6.) a Vjekoslav Babić (23.6.)

KRALJ TREF:  Berislav Puškarić
PRINC, njegov sin: Michael Hendrick,
PRINCEZA CLARICE, kraljeva nećakinja: Sofia Ameli Gojić
LEANDRO, prvi ministar dvora: Davor Radić
TRUFFALDINO, zabavljač: Ladislav Vrgoč
PANTALONE, kraljev prijatelj i savjetnik: Ljubomir Puškarić
TCHELIO, vrač; kraljev zaštitnik: Ozren Bilušić
FATA MORGANA, vještica; Leandrova zaštitnica: Tamara Franetović Felbinger (20.6.), Ivanka Boljkovac (23.6.)
PRINCEZA NINETTA, princeza – naranča: Tanja Ruždjak
PRINCEZA LINETTA, princeza – naranča: Martina Menegoni
PRINCEZA NICOLETTA, princeza – naranča: Sonja Runje
SMERALDINA, Fata Morganina sluškinja:  Cecilija Car (20.6.), Helena Lucić Šego (23.6.)
FARFARELLO, demon: Vitomir Marof
KUHARICA, čuvarica naranača: Siniša Štork
HERALD: Ivica Trubić
MAJSTOR CEREMONIJE: Božimir Lovrić
TRUBAČ, svirač bas trombona: Mate Đuzel
EKSCENTRICI: Kristijan Beluhan, Tomica Blažina, Mario Bokun, Siniša Galović, Ivo Gamulin, Željko Grofelnik, Igor Hapač, Saša Ivaci, Damir Klačar, Alen Ruško
PLESAČI: Luka Anaković, Iva Čevizović, Andrea Hršak, Kristijan Mihalić, Marijana Pintarić, Ivana Topolovac, Karlo Topolovec, Tomislav Žalec (članovi Plesnoga centra Tala)
TRAGIČARI/ VRAGOVI: Gordan Blažević, Ante Matija Batinić, Antonio Brajković, Robert Palić, Ivan Šatalić
KOMIČARI/ LIJEČNICI: Dario Ćurić, Mario Fiedler, Zlatko Jelinčić, Damir Matić, Neven Mrzlečki
LIRIČARI: Kristina Anđelka Đopar, Ninoslav Jukić Peladić, Mima Karaula, Martina Klarić, Dolores Leko, Maja Mejovšek Haluza, Antun Topić, Goran Zorić
PRAZNOGLAVCI: Nensy Borčić, Tamara Cipek, Franica Gašpardi, Naila Kovačić, Lidija Madjerčić, Nikola Predrag, Petromil Stašić, Zvonimir Vrankić
LIJEČNICI: Tomislav Ivanac, Ivica Kontent, Nenad Petković, Marijan Puškarić, Mario Štromar

ORKESTAR I ZBOR OPERE  HRVATSKOGA  NARODNOG  KAZALIŠTA  U  ZAGREBU

Koncertni majstori:
Vlatka Peljhan, Mojca Ramušćak
Korepetitori: Vjekoslav Babić, Helena Borović, Nina Cossetto, Silvana Čuljak, Darijan Ivezić
Inspicijentice: Aleksandra Ćorluka i Zrinka Petrušanec Šaptačice: Marija Dražančić i Gordana Nikić