Opera

Sergej Sergejevič Prokofjev

Zaljubljen u tri naranče

sergei-prokofiev-4

Veliki ruski skladatelj Sergej Sergejevič Prokofjev napisao je satiričnu operu Zaljubljen u tri naranče kada je imao samo dvadest osam godina, po narudžbi chicaškoga oper­nog društva, i ona je praizvedena 30. prosinca 1921. godine u kazalištu Auditorium u Chicagu. Libreto se temelji na komediji C. Gozzija i bajci G. Basilea, a Prokofjev ga je sam napisao služeći se Mejerholjdovom obradom izvornika. Slavni ruski redatelj Vsevolod Mejerholjd, fantastičnim je događajima iz bajke o narančama dodao novu dimenziju, sukladnu vlastitoj viziji kazališta koja se temeljila na mnogoznačnostima commedije dell’arte i uličnome kazalištu.

Taj predložak i brojne mogućnosti njegove scenske realizacije inspirirali su Prokofjeva da početkom dvadesetih godina 20. stoljeća napiše djelo i glazbu, kakvi do tada nisu postojali u opernoj literaturi. Mnoštvo događaja na pozornici i velik broj slika, inspirirali su ga za skladanje iznimno efektne glazbe, oslobođene bilo kakva sentimentalizma. Već u prologu nastaje svađa oko toga kakvo će djelo biti izvedeno. Svatko želi nešto drugo, i oni zaljubljeni u igru otjeraju s pozornice sve nesložne i predstava, kakva god bila, može započeti. Luda najavljuje djelo pod nazivom Zaljubljen u tri naranče, o Kralju Trefu nesretnomu zbog bolesti princa, kojega od melankolije samo smijeh može izliječiti. Princa je začarala zla vještica Fata Morgana, i zato svi pokušaji liječenja pro­padaju. Nakon mnogih peripetija, smiješnih i tužnih dogodovština, nesretnih i sretnih ljubavnih zapleta, princ je oslobođen prokletstva i može se oženiti za svoju ljubljenu, pa sve završava sretno i veselo.

Ova je opera kao jedan od miljokaza modernoga glazbenog stvaralaštva u potpunosti odredila smjer kretanja suvremene glazbe i modernoga poimanja opere. Nastala u ranijoj i najradikalnijoj fazi skladateljeva rada, opera Zaljubljen u tri naranče mijenjala je, razvijala i popularizirala, kao i ostala Prokofjevljeva djela, suvremenu glazbenu i glazbeno­scensku umjetnost. Ta je glazba osvajala svojom iskrenošću, jednostav­nošću, duhovitošću, osobenim stilom i svojstvenim glazbenim jezikom te stekla mnoge obožavatelje diljem svijeta. Uvrštavanje ovoga djela u repertoar zagrebačke Opere, po­slije četrdeset šest godina, nosi svježinu toga drugačijega pristupa glazbeno­scenskoj umjetnosti oblikovanoga po principu totalnoga teatra, u najboljemu smislu te riječi.

Nikša Bareza se poslije završenoga studija dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu nastavio usavršavati kod M. Sachsa, H. Scherchena i H. von Karajana. Godinama je surađivao s velikim dirigentima poput L. pl. Matačića, F. Leitnera, O. Suitnera, N. Harnoncourta i skladateljskim klasicima 20. stoljeća; B. Brittenom, C. Orffom, O. Messiaenom, L. Dallapiccolom, G. Petrassijem, D. Šostakovičem, L. Nonom. Gostovao je diljem svijeta i surađivao s najvećim orkestrima te vodio nekoliko značajnih europskih orkestara, a od 2014. godine po drugi je put ravnatelj Opere zagrebačkoga HNK. Dobitnik je brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja.

Krešimir Dolenčić, kazališni redatelj, koji je profesionalnu karijeru započeo još u vrijeme studija na Akademiji dramske umjetnosti te je postavio sedamdesestak opernih i dramskih naslova na domaćim pozornicama i diljem svijeta, od SAD-a do Kine. Bio je ravnatelj ZGK Gavella deset godina te intendant Dubrovačkih ljetnih igara. Predaje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Za svoj je rad nagrađen mnogim nacionalnim i međunarodnim nagradama.

Dirigent: Nikša Bareza
Redatelj: Krešimir Dolenčić
Scenograf i kostimograf: Simon Bejer
Koreografija i scenski pokret: Larisa Navojec i Mario Vrbanec
Oblikovatelj svjetla: Elvis Butković
Asistenti dirigenta: Vjekoslav Babić i Ivan Josip Skender
Asistentica redatelja: Martina Zdilar Sertić
Asistenti scenografa: Marta Crnobrnja i Ante Serdar
Asistentica kostimografa: Mia Rejc – Prajninger
Prepjev: Marija Tonković

Premijera 17. veljače 2017.

Ansambl predstave

17. veljače 2017.

KRALJ TREF: Luciano Batinić, Berislav Puškarić
PRINC: Michael Hendrick, Nikša Radovanović
PRINCEZA CLARICE: Sofia Ameli Gojić, Dubravka Šeparović Mušović
LEANDRO: Davor Radić
TRUFFALDINO: Ladislav Vrgoč
PANTALONE: Ljubomir Puškarić
TCHELIO: Ozren Bilušić
FATA MORGANA: Ivanka Boljkovac, Tamara Franetović Felbinger
PRINCEZA NINETTA: Tanja Ruždjak
PRINCEZA LINETTA: Sonja Runje
PRINCEZA NICOLETTA: Iva Krušić
SMERALDINA:  Cecilija Car, Helena Lucić Šego
FARFARELLO: Vitomir Marof
KUHARICA: Siniša Štork
MAJSTOR CEREMONIJE: Božimir Lovrić
HERALD: Ivica Trubić
BAS TROMBON: glazbenik iz orkestra

ORKESTAR I ZBOR OPERE  HRVATSKOGA  NARODNOG  KAZALIŠTA  U  ZAGREBU
Inspicijentice: Aleksandra Ćorluka i Zrinka Petrušanec Šaptačice: Marija Dražančić i Gordana Nikić
Koncertni majstori: Vlatka Peljhan, Mojca Ramušćak
Korepetitori: Vjekoslav Babić, Helena Borović, Nina Cossetto, Silvana Čuljak, Darijan Ivezić