Drama

Vjekoslav Majer - Krešo Golik - Rene Medvešek

Tko pjeva zlo ne misli

Inspiriran scenarijem Kreše Golika za jedan od najgledanijih filmova u povijesti hrvatske kinematografije, nastalom na temelju Dnevnika maloga Perice Vjekoslava Majera iz 1942., Rene Medvešek režirat će kazališni potpourri koji rekonstruira izumirući dobri duh Zagreba. Ova predstava slijedi europsku kazališnu praksu koja kultne filmove tretira kao kulturno blago kako bi nadahnula nove generacije gledatelja. Radnja se događa na Gornjemu gradu između dva svjetska rata, a obitelj Šafranek živi u svojim svakodnevnim purgerskim udobnostima, od ispunjavanja činovničkih obaveza, preko posjeta kavanama do odlaska na izlete. Svakodnevni ritam koji uredno bilježi mali Perica, poremetit će dolazak šarmantnoga neženje gospona Fulira. Službenik Franjo neuspješno pokušava dokazati svojoj ženi da je pametniji i sposobniji nego što zapravo jest. Skriva da je kukavica koja se ne usuđuje od šefa zatražiti sat slobodnog vremena, žali za propuštenim jer je želio postati avijatičar, voli popiti, i stalno se poziva na građanske norme. Ana Šafranek vene u braku s muškarcem, koji i ne primjećuje kako se gospon Fulir udvara njegovoj ženi. Anine moralne ograde polako popuštaju pred šaputanjima gospona Fulira, koji će biti razotkriven i na koncu prisljen oženiti brbljivu tetu Minu.

Priču o svakodnevnici poznatih i omiljenih lica, koja se okupljaju oko stola kao središnjeg mjesta građanskog života, u Medvešekovoj scensko-glazbenoj priči obogaćuje program u špajzcimer smještenog radio-aparata. To tehnološko čudo prodire kroz zidove i grije ozračje zagrebačkih domova. Kako piše prvi kroničar zagrebačkog radija Rudolf Habeduš Katedralis: možemo slutiti što se događalo kad su u grički nebosklon prodrli do tada ti sasvim nepoznati došljaci – uljezi, a možda i osvajači: radio valovi. Taj verglec bez drota, poput nevidljiva gosta zabavlja, obavještava, podučava, razgaljuje, umiruje, tješi, a katkad obmanjuje i plaši svoje slušatelje.

RENE MEDVEŠEK, glumac i redatelj, diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 1989. do 2016. član je glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, a 1991. suosniva autorsku skupinu Mig oka v.d.o.o., u sklopu koje ostvaruje prve redateljske radove, Zimsku bajku, Mrvek i crvek. Od 1996. režira u matičnom kazalištu: Hamper, Č.P.G.A., Brat magarac, Naš grad, Vrata do, Najbolja juha! Najbolja juha!, Čovjek koji je spasio Europu, Kristofor Kolumbo te u drugim hrvatskim i inozemnim kazalištima. Predaje glumu na Akademiji dramske umjetnosti, a dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj rad.