Iz Kazališta

Postavljena bista Mirka Božića

U foyeru Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 30. travnja u 12 sati  otkrivena je bista jedinog doživotnog, počasnog intendanta HNK u Zagrebu, Mirka Božića (1919.-1995.) hrvatskoga dramatičara, pisca i  intendanta najveće nacionalne kuće u zemlji, koji je svojim velikim zalaganjem i trudom uspio osigurati i provesti temeljitu obnovu zgrade HNK (1967.-1969.).  U njegovu čast okupili su se brojni članovi HNK, kulturni djelatnici, njegovi umjetnički suradnici, te uža i šira obitelj Božić, koja je i donirala bistu, rad akademskog kipara Ivana Sabolića. Svečanost je prigodnim govorom otvorila intendantica HNK u Zagrebu, Dubravka Vrgoč, da bi se ravnatelj Drame Ivica Buljan obratio prisutnima malim crticama o osobnom susretu s Božićevom dramaturgijom; prof. Boris Senker je govorio o Božićevom književnom radu, dok je ravnatelj Opere, maestro Nikša Bareza evocirao uspomene na svoj rad uz Mirka Božića šezdesetih godina prošloga stoljeća kada je bio najmlađi direktor jedne nacionalne Opere u Europi. Glumac Dragan Despot je pročitao Božićevo pismo povodom proslave 125. obljetnice nacionalnog kazališta 1985., dok je glumica Lana Barić interpretirala kratki odlomak iz Božićeva romana Kurlani.

Mirko Božić, hrvatski romanopisac, dramatičar i novelist rodio se 21. rujna 1919. godine u Sinju. Još kao gimanzijalac pisao je pjesme i dramske skečeve. Studij Prava je upisao u Beogradu, a u Zagrebu je apsolvirao. Tijekom Drugoga svjetskog rata sudjelovao je u antifašističkom pokretu. Nakon oslobođenja u Splitu je osnivao  lutkarsko kazalište Pionir, u splitskoj Operi HNK nastupao je u baritonskim ulogama, a zatim je angažiran kao glavni tajnik HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Bio je aktivan u političkome životu te je obnašao dužnost potpredsjednika Sabora SRH. U književnosti se prvo predstavio dramskim jednočinkama s tematikom iz partizanskoga života (Most, 1947., Devet gomolja, 1949.).  Sličnog sadržaja bili su i dramski tekstovi Povlačenje (1949.)i Skretnica (1957.), u kojima je težište dramskoga sukoba premješteno s vanjskih događaja na složena psihička stanja i dvojbe protagonista.

U svojim djelima Božić se sve manje bavi čovjekom u ratu, a sve više ratom u čovjeku težeći moralnome preispitivanju svojih junaka i traženju univerzalnih spoznaja (Pravednik, 1961.).  Etičko-psihološki kompleks modernoga čovjeka Mirko Božić analizira u dramama s aktualnom društvenom problematikom (Ljuljačka u tužnoj vrbi, 1957., Svilene papuče 1959).  Tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća uređivao je časopise Kulturni radnik, Literatura, Književnik, Telegram  te bio predsjednik Društva književnika Hrvatske. Najveći uspjeh postiže svojom  Kurlanskom romaneskonom trilogijom  koja objedinjuje romane Kurlani (1952.), Neisplakani (1955.) i  Tijelo i duhovi (1981.). U njima  otkriva psihologiju zajednice predratne, ratne i poratne zbilje, kao i nedaće pojedinaca u bijednome i mukotrpnome preživljavanju  u kraju oko rijeke Cetine. Fabule tih romana zasnivaju se na životu u kojemu  se protagonisti bore i sa društvom i sa prirodom.  Iznimnu snagu u njegovim romanima ima žena kao simbol majčinstva, koja je  uzdignuta na pijedestal, no istodobno je i prva žrtva grubosti sela, potčinjena i obespravljena. Božić uspijeva shvatiti povezanost svojega vremena s davno prohujalim epohama, no nije naturalist, jer u psihologijama svojih likova otkriva etičke elemente, dok su neki dijelovi romana više esejističko-filozofski diskursi negoli fabularne tvorevine.

bozicpoz2

Osim kompleksnosti izraza, Božić posjeduje specifičan smisao za humor, pristuan u svim njegovim djelima, dok na planu jezika svoje likove oblikuje govorom ikavsko-štokavskog idioma Cetinskoga kraja, a kada zalazi u esejističko-filzofske vode služi se standardnim hrvatskim književnim jezikom, mijenjajući stil pripovijedanja. Božić je također pisao i radio drame, napisao je scenarij za film Djevojka i hrast (1955.), a iznimno popularna bila je tv serija Čovik i po (1974.) snimljena prema njegovu scenariju.  No, uz cjelokupan spisateljski i društveni rad  Mirko Božić je snažno bio povezan i s kazalištem, osobito s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu.  Tri godine je bio ravnatelj Drame HNK (1950.-1953.), da bi 16. veljače 1965. bio imenovan intendantom HNK u Zagrebu. Već mjesec dana nakon imenovanja uz svesrdno zalaganje Mirka Božića donosena je odluka (23. ožujka 1965.) o temeljitoj obnovi dotrajale i tehnološki zaostale kazališne zgrade. Tijekom pune dvije godine inetndant Božić prikuplja sredstva za obnovu zgrade  koja započinje u proljeće 1967. godine i traje sve do mjeseca studenoga 1969. Svečano otvorenje obnovljenje zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 27. studenoga 1969. godine, bila kruna mukotrpnoga rada i truda koji je Mirko Božić uložio u jedan od najvećih građevinsko-tehnoloških zahvata u kulturi tijekom šesdesetih godina prošloga stoljeća, kojim se očuvala vrijedna kulturna baština i osigurao normalan i kontinuiran rad najveće nacionalne kazališne kuće u zemlji. Početkom 1980-ih imenovan je počanim doživotnim intendantom Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

Autor biste je IVAN SABOLIĆ (Peteranec, 24. kolovoza 1921. – Zagreb, 25. lipnja 1988.) poznati hrvatski akademski kipar, redoviti profesor i dekan Akademije likovnih umjetnosti, od 1975. voditelj Majstorske radionice te redoviti član HAZU. Pripadao je generaciji poslijeratnih hrvatskih umjetnika, koji su tragali za načinima izlaska iz okvira socijalistički angažirane umjetnosti. Za njegov likovni izričaj karakteristična je sinteza i svođenje oblika na znak te čista geometrizacija, u čemu je ostao vjeran Podravini i tradicijskome hrvatskom kiparstvu.