Opera

Pripreme ”Don Carla” Giuseppea Verdija

Zagrebačka se Opera intenzivno priprema i za svoju četvrtu ovogodišnju premijeru Don Carla Giuseppea Verdija, pod ravnanjem Elia Boncompagnia i režiji Dereka Gimpela. Scenograf predstave je Italo Grassi, kostimograf Stephan Dietrich, oblikovatelj svjetla Sebastian Alphons, koreografkinja Mateja Pučko Petković, asistent dirigenta Darijan Ivezić, zborovođa Luka Vukšić, asistent redatelja Petar Vujačić, asistentica kostimografa Mia Rejc-Prajningera.

Ansambl predstave: Luciano Batinić / Ivica Čikeš (Filip II.), Valentina Fijačko Kobić / Adela Golac Rilović (Elizabeta), Stjepan Franetović / Tomislav Mužek (Don Carlo), Siniša Hapač / Ljubomir Puškarić / Davor Radić (Markiz Rodrigo Posa), Dubravka Šeparović Mušović / Višnja Popov /Tena Lebarić Rašković; studijska uloga (Eboli), Branislav Jatić / Siniša Štork (Veliki inkvizitor), Gorana Biondić Ruško / Martina Klarić (Tebaldo), Ozren Bilušić / Ivica Trubić (Stari redovnik), Mario Bokun / Damir Klačar (Kraljev glasnik), Ivana Lazar (Glas s neba), Kristijan Beluhan / Ivo Gamulin / Tvrtko Stipić (Conte di Lerma), Antonio Brajković / Robert Palić (Korifej)  Miha Bole, Marin Čargo, Martin Feller, David Šeb, Ivan Šimatović, Florian Tavić (Deputati).

Predstava će premijerno biti prikazana 10. travnja 2017.

Opera će se izvoditi na talijanskom jeziku, u prijevodu i prepjevu s francuskoga, koji su sačinili Angelo Zanardini i Piero Faggioni prema Josephu Méryu i Camillu du Loclu.

Veličanstvena opera Giuseppea Verdija Don Carlo jedno je od brojnih skladateljevih remek-djela, koje se temelji na tragediji velikoga njemačkog pisca Friedricha Schillera. Ništa ljudsko nije mi strano, govorio je Verdi, stavljajući uvijek u središte svojega stvaralaštva čovjeka, često posežući za sižeima velikih dramatičara i romanopisaca kakvi su Shakespeare, Hugo ili Schiller, koji su mu bili najmiliji. Za operu Don Carlo, libretisti Méry i du Locle morali su kratiti opsežan dramski predložak, ali je Verdi svojom glazbom nadoknadio sva kraćenja zadržavši ono temeljno i najvrijednije. Prikazujući neraskidivost ljudskih sudbina maestralnom glazbom zadivljujućega bogatstva, izražajnosti i psihološke dubine, stvorio je djelo koje do danas jednako snažno izražava sudbinu i patnju čovjeka.

Fabula opere prati životnu sudbinu prijestolonasljednika španjolskoga trona, Don Carla, koji je zaručen za francusku princezu Elizabetu Valonsku. Ali, ona se iz političkih razloga mora udati za Don Carlova oca Filipa. Kako ljubav između dvoje bivših zaručnika ne jenjava, Don Carlo pobuđuje sumnju vlastita oca. Usporedno s ljubavnom intrigom, pratimo i politička previranja u borbi za neovisnost Flandrije, i to u vrijeme kada je u Španjolskoj u punome zamahu zloglasna inkvizicija. Prigodom smaknuća heretika, Don Carlo mačem brani flandrijske poslanike, što samo produbi kraljevu dvojbu o tomu smije li se ubiti vlastita sina. Elizabeta, sva rastrgana strahom i ljubavlju, otkrivši prevaru svoje družbenice Eboli, sama spasi, u međuvremenu zatočena Don Carla. Njih dvoje se obraćaju pokojnome kralja Karlu V. moleći za spas, no u šumi iznenada susreću kralja Filip i Velikoga inkvizitora. Don Carlo potegne mač kako bi obranio vlastiti život, no njegova je sudbina davno bila zacrtana te pogiba od ruke tajanstvena redovnika, koji se i sam ovdje zatekao a čiji glas prepoznaju kao glas mrtvoga Karla V. Božanska je intervencija zapanjila sve prisutne, dokazujući kako se mir pronalazi samo u nebesima.

Don Carlo je danas jedna od najviše uprizoravanih opera, koja se podjednako izvodi na francuskome izvorniku i na talijanskome jeziku, na kojemu će je izvoditi Opera zagrebačkoga HNK, stoga je i naslov talijanska inačica imena. Sadržavajući najbolja svojstva velikoga dramatičara i melodičara romantizma, ova je opera, možda više nego ostala Verdijeva djela okrenuta budućnosti, jer donosi vrlo kompleksne odnose među protagonistima, psihološki ih ocrtavajući na izrazito suvremen način.

Ovo izdanje opere uredio je dirigent Elio Boncompagni, u pet činova, uključivši zadnju verziju opere iz 1886., s dodanim dijelovima iz pariške praizvedbe 1867. godine, bitnih za zaokruživanje glazbenih i dramaturških vrijednosti djela.

Maestro Elio Boncampagni, poslije završenoga studija violine i kompozicije na Konzervatoriju u Firenci, nastavio je školovanje na rimskomu Konzervatoriju, gdje studira dirigiranje. Samostalnu karijeru započeo je kao šef-dirigent orkestra Kraljevskoga teatra u Bruxellesu. Surađuje s brojnim kazalištima diljem Europe, a bio je umjetnički ravnatelj i dirigent kazališta San Carlo u Napulju, stalni dirigent Bečke državne opere te glavni umjetnički ravnatelj Simfonijskoga orkestra u Aachenu. Uz brojne nastupe u raznim kazalištima, stalno surađuje s kazalištima Verdi u Trstu i Maggio u Firenzi.

Derek Gimpel, njemački redatelj, studirao je povijest i povijest umjetnosti prije negoli je postao ravnatelj osoblja državne opere Unter den Linden u Berlinu. U matičnome kazalištu režirao je brojna glazbeno-scenska djela širokoga raspona, od Monteverdija i Mozarta do mnogih suvremenih skladatelja.