Patrice Bart

Patrice Bart slavni je francuski koreograf, redatelj, baletni majstor i pedagog Baleta pariške Nacionalne opere, uz koju je vezan više od pedeset godina iznimno plodne umjetničke karijere. U tome je kazalištu njegov umjetnički put započeo,  iz njega je postao međunarodno priznat.

Patrice Bart rođen je u Parizu, gdje je s dvanaest godina upisao École de Danse de Opera national de Paris i već poslije dvije godine počeo nastupati u baletnome ansamblu na sceni pariškoga Baleta. Tada nije imao ni petnaest godina pa je morao dobiti specijalno dopuštenje za rad. Godine 1963. postao je prvak baleta i osvojio Nagradu Rene Blum koja se dodjeljuje mladim plesačima za iznimna umjetnička dostignuća. Kao prvi solist Baleta pariške Opere, 1969. je osvojio nagradu na velikome međunarodnom baletnome natjecanju u Moskvi, s partnericom Francescom Zumbo.

Status prvaka pariškoga Baleta dobiva 1972. godine, a 1974. dobiva Nagradu Nijinski, koju dodijeljuje Pariško plesno sveučilište.

U iznimne plesne interpretacije koje je Patrice Bart ostvario u Baletu pariške Opere ubrajaju se sve glavne uloge u klasičnim i suvremenim baletnim djelima, primjerice Trnoružici Čajkovskoga, Don Quijoteu Minkusa, Petruški  Stravinskoga, Razmetnome sinu Prokofjeva, Constellations /Konstelacijama u  koreografiji Sergeja Lifara 1969., Mouvances / Pokretima u koreografiji Rolanda Petita 1976., Metabolites u koreografiji Kennetha MacMillana 1978.,  Labuđemu jezeru 1984. u koreografiji Rudolfa Nurejeva i mnoge druge. Kao briljantan plesni virtuoz svakim je svojim nastupom oduševljavao i  publiku i kritiku, pa ostaju zapamćene njegove kreacije u izvornim koreografijama Augusta Bournonvillea u baletu Napulj  Lassena i  Arthura Saint-Leona u baletu La Vivandiere / Živežarka, na Pugnijevu glazbu, ali ga se pamti i kao iznimno pouzdana partnera u plesnim interpretaciju  Balanchineovih baleta Simfonija u C Stravinskoga i Gusar Pugnija. Bio je priznat i kao plesač s iznimnim darom za interpretacije komičnih likova, Coppélia Delibesa u koreografiji Pierrea Lacottea prema Saint-Leonu i Vragoljstoj djevojci Heinza Spoerlija.

Svoju plesnu karijeru završio je 1986. godine, iako je još i nekoliko narednih godina nastupao na pariškoj pozornici. U to vrijeme počeo je kao baletni pedagog podučavati mlade plesače pariškoga Baleta, a 1987. godine postaje glavni baletni majstor. Zasluženo je priznato njegovo aktivno podržavanje visokih standarda baletne umjetnosti u najvećoj francuskoj baletnoj kući  i svesrdno zalaganje u očuvanju njezine dugogodišnje baletne  tradicije. Od 1989., nekoliko je sezona bio umjetnički ravnatelj Baleta Opera National de Paris.

Za obilježavanje značajne 150. obljetnice baleta Giselle Adama, u suradnji s Jevgenijem Poliakovim 1991. godine, pripremio je  klasičnu verziju ovoga baleta za parišku baletnu scenu. Godine 1992. asistirao je Rudolfu Nureyevu na nastajanju njegove slavne produkcije baleta Bajadera Minkusa u pariškome Baletu.

Patrice Bart kao koreograf prvi se put  predstavio u berlinskoj Državnoj operi 1992. godine, novom produkcijom baleta Don Quijote Minkusa, a isti je balet  postavio i u Finskome nacionalnom baletu 1995. Svoja koreografska čitanja klasičnih baleta; Giselle Adama napravio je s Baletom milanske Scale, CoppélieDelibesa u Baletu pariške Opere 1996., Labuđega jezera Čajkovskoga u berlinskoj Državnoj operi i Bajadere Minkusa u münchenskome Državnom baletu 1997.

Svoj prvi balet na opernu glazbu Verdianu  Giuseppea Verdija postavio je 1999., a godinu kasnije i u Teatro Comunale u Firenci, dok je Orašara Čajkovskoga postavio u berlinskome Staatsballettu. Svoju verziju Prokofjevljeva Romea i Julije prikazao je 2002. u berlinskome Staatsballettu. U pariškome je Baletu 2003. godine postavio  još jedno novo baletno djelo  Le petite danseuse de Degas/Mala Degasova plesačica  uz novonapisanu glazbu Denisa Levaillanta. Njegovo sljedeće novo baletno djelo bio je Tchaikovsky postavljen 2005. u Finskome nacionalnom baletu u Helsinkiju. Godine 2008. švedski ga je Kraljevski balet pozvao kako bi napravio povjesnu produkciju Gustava III. uz glazbu Carl-Marie von Webera i Josepha Martina Krausa.

U Berlinu je  2009. koreografirao biografski balet Das Flammende Herz / Plamteće srce o engleskome romatičarskom pjesniku Percyju Shellyju na glazbu Felixa Mendelssohna Bartholdyja, a godinu poslije prihvatio je poziv Poljskoga nacionalnog baleta iz Varšave da postavi novo baletno djelo na glazbu Waldemara Dombrowskoga Chopin, romatičan umjetnik. Od 2011. do danas ponovno je postavio Giselle Adama u Nacionalnome baletu u Seoulu, Romea i Juliju Prokofjeva,Giselle Adama i vlastitu verziju Labuđega jezera na glazbu Čajkovskoga u Teatro dell’Opera u Rimu te novu verziju Giselle u Baletu u Zürichu.

Patrice Bart nositelj je nekoliko prestižnih, najviših francuskih odlikovanja; među ostalima, Commandeur dans l’Ordre des Arts et Lettres/ Viteza reda umjetnosti i književnosti, Officier de l’Ordre National du Mérite/ Odlikovanja za velike nacionalne zasluge i Chevalier de la Légion d’Honneur / Viteza Legije časti.

Koreografsko uprizorenje Romea i Julije Prokofjeva prvo je gostovanje Patricea Barta u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.