Sadržaj opere Traviata

  1. čin

U svojemu  raskošnom pariškom stanu prelijepa Violetta dočekuje brojne goste među kojima je i mladi  Alfredo Germont, kojega zajednički prijatelj Gaston predstavlja kao njezina obožavatelja. Na nagovor društva Alfredo pjeva napitnicu koju prihvaćaju i Violetta i cijelo društvo, a zatim odlaze u susjednu prostoriju na ples. Violetta zaostaje, jer joj je naglo pozlilo, što zaljubljenog Alfreda  nagna da se vrati, zabrinut za njezino zdravlje. U njegovoj  brižnosti, Violetta osjeti iskreno ljubavno nagnuće i poziva ga neka ju opet posjeti… čim uvene cvijet kamelije koji mu je dala, što znači: već sutra! Alfredo presretan odlazi, a zatim  i ostali gosti. Ostavši sama, Violetta  razmišlja o Alfredu i o svojemu životu, strahujući kako je njegova  zaljubljenost tek prividna. No, kada kroz prozor začuje njegovu podoknicu, ganuta je, pa i sama veselom pjesmom slavi kratkotrajne radosti života, kojima se treba prepustiti dok traju.

  1. čin

Sjedinjeni u sretnoj ljubavi, Violetta i Alfredo već treći mjesec žive na ladanju nedaleko Pariza, pošto je Violetta napustila svoj ustaljeni život  i prekinula veze s prijašnjim društvom. Alfredovu sreću pomuti vijest koju slučajno doznaje od sobarice, da Violetta prodaje svoju skupocjenu kočiju i konje kako bi podmirila troškove njihova ladanjskog života i odmah požuri u Pariz da to spriječi. Violetta ne sluteći ništa, sa smiješkom čita upravo pristiglu pozivnicu prijateljice Flore za svečani ples. Iznenada joj najavljuju neočekivana posjetitelja, a to je Alfredov otac, koji hladno i nemilosrdno objašnjava kako je došao  spasiti sina iz zagrljaja žene sumnjiva morala koja se njime želi okoristiti. Violetta, duboko povrijeđena njegovim riječima želi se dostojanstveno povući te  njezino otmjeno i profinjeno držanje zbuni staroga Germonta. On ubrzo spozna  kako je Violetta iskreno  i pošteno mlado stvorenje koje voli Alfreda najčistijom ljubavlju, što dokazuju i njezine materijalne žrtve. Iako ganut, Germont svejedno izražava molbu potaknutu očinskom brigom koja se odnosi na oboje njegove djece.  Traži od Violette neka ona  napusti Alfreda bez odavanja pravoga razloga, kako njihova veza, na koju pariški otmjeni krugovi gledaju sa zgražanjem, nebi stvarala prepreku sretnoj udaji njegove kćeri u uglednu obitelj. Violetta, slomljena srca  pristaje na žrtvu i oprašta se od ganuta Germonta. Ostavši sama  šalje tajnu poruku svojemu prijašnjem udvaraču barunu Doupholu, a zatim piše i oproštajno pismo za  Alfreda. Njegov  iznenadni povratak poremeti joj planove; ona mu ne dopušta uvid u pismo i oprašta se od njega suznih očiju i, uvjeravajući ga u svoju ljubav naglo odlazi. Alfredo nemiran očekuje najavljen dolazak svojega oca, no najprije dobiva Violettino pismo; ona ga je napustila kako bi se  vratila svojem prijašnjemu životu. Otac zatiče očajnoga Alfreda, grli ga i poziva neka se vrati u rodnu Provansu. Slušajući ga, Alfredo iznenada na Violettinu stolu ugleda Florinu pozivnicu i pročitavši je bijesan požuri u Pariz.

Promjena

U salonu Flore Bervoix sastalo se staro pariško društvo, kojim se pronio glas kako je Violetta napustila Alfreda. Goste zabavljaju maskirani likovi, a tada se pojavljuje Alfredo kojega svi zbunjeno pozdravljaju, i sjeda za kartaški stol. Dolazi i Violetta u pratnji baruna Douphola, koji je ljubomorno upozorava neka  se ne obazire na Alfredovu prisutnost. Izazvan, barun prilazi kartaškome stolu za kojim Alfredo dobiva velike svote novaca. Sukob između ove dvojice prekida Flora, vodeći društvo u blagovaonu  na večeru. Vraća se uznemirena Violetta koja je Alfredu dala znak neka ju slijedi. On pohrli u nadi kako će se pomiriti, no, Violetta ga moli neka  se povuče jer strahuje da će ga barun  izazvati na dvoboj. Nepriznajući Alfredu kako strahuje za njegov život, time još više raspiruje njegov bijes. Zaslijepljen ljubomorom, Alfredo glasno poziva cijelo društvo i pred svima vrijeđa Violettu bacajući joj pred noge novac dobiven na kartama. Svi su zgranuti osuđujući njegov čin, a kori ga i stari Germont koji se pojavio među gostima i koji ga odvlači iz društva, dok mu barun Douphol dobacuje poziv za dvoboj.

  1. čin

U budoaru koji je izgubio nekadašnji  sjaj,  jutro nalazi budnu Violettu, a pokraj nje usnulu sobaricu Anninu. Violetta koja je teško bolesna, s mukom ustaje s ležaja. Posjećuje je liječnik, njezin stari prijatelj koji Annini saopćava kako se Violettin život polako, ali sigurno gasi. Ostavši sama,  Violetta po nebrojeni put čita pismo Alfredova oca u kojemu javlja kako je u dvoboju s Alfredom, barun Douphol bio tek neopasno ranjen, kako se Alfredo nalazi u inozemstvu, ali ga je on čuvši za njezinu bolest pozvao natrag i rekao  mu istinu o Violettinoj žrtvi, poručujući njoj neka se liječi te da će je njih dvojica uskoro posjetiti. Kroz otvoren prozor dolaze zvukovi  pokladnoga veselja, kada Violetta  u zrcalu ugleda svoje uvelo lice i shvati kako je za sve prekasno – no, želi poživjeti barem do Alfredova povratka. Annina uzbuđeno ulazi u sobu i priprema Violettu za iznenađenje: došao je Alfredo, koji ju  strastveno grli uz obećanje da će je iz Pariza odvesti nekamo gdje će se oporaviti i gdje će započeti zajednički   novi život. Violetta poželi uz njegovu pomoć izaći, no više ni za to nema snage. Očajnički se pitajući hoće li je zaista mimoići životna sreća, sada, kada joj se napokon našla nadohvat ruke,  s tim mislima pada u agoniju. Dolazi stari Germont,  liječnik se ponovno vraća, pa okružena njima, Violetta umire s ozarenim smiješkom sreće na usnama.