Giuseppe Verdi

Giuseppe Verdi rodio se 10. listopada 1813. u selu Le Roncole kraj Busetta, u siromašnoj obitelji. Prve glazbene poduke dobiva od seoskog učitelja i orguljaša, ali već 1820. godine i sam radi kao mjesni orguljaš. Kao izrazito darovit mladić 1826. je pronašao dobrotvora, imućnoga trgovca i glazbenoga amatera Antonia Barezzija, na čiji  su poticaj 1828. nastale prve Verdijeve skladbe. Stipendiju za školovanje u Milanu je dobio 1831., ali ga je Konzervatorij odbio jer je prešao dobnu granicu. To Verdi nikada nije zaboravio i kasnije se protivio inicijativi da milanski Konzervatorij dobije njegovo ime.

Prvu, nikada izvedenu operu Rocester Verdi je skladao 1836., a iste se godine vjenčao s Margheritom Barezzi, kćerkom svojega dobrotvora. U sljedeće četiri godine doživljavao je jednu obiteljsku tragediju za drugom; umrli su mu kći Virginia, sin Icilio i supruga Margherita. Samo mjesec dana nakon  smrti sina 1839. u milanskoj je  Scali održana prva Verdijeva praizvedba, opera Oberto, a 1840., mjesec dana poslije smrti supruge i praizvedba komične opere Jedan dan kraljevanja ili Lažni Stanislav, koja je doživjela fijasko. U sljedeće dvije godine bile su još dvije praizvedbe: 1842. Nabucco, a 1843. Lombardijci. Ulogu Abigail u Nabuccu interpretirala je Giuseppina Strepponi koja će postati Verdijeva životna partnerica. Oduševljeno gledalište pratilo je  Nabucca, koji je iste godine izveden i u bečkome Kärntnertor Theateru  kao prva Verdijeva opera izvan Italije. Već sljedeće godine 1844. izvedene su još dvije praizvedbe: Ernani u kazalištu La Fenice u Veneciji i Dva Foscarija prema Byronu u Teatro Argentina u Rimu. Ernani je prvi libreto Verdijeva kasnije dugogodišnjega suradnika Francesca Marie Piavea, a nastao je prema drami Victora Hugoa praizvedenoj 1830. godine. Verdi se kao i mnogi suvremenici oduševio tekstom, no slavnome se piscu opera nije svidjela jer  je smatrao kako je libreto iznevjerio ideju djela. No, opera Ernani postigla je velik uspjeh, što se Verdiju u Veneciji nije često događalo. Godine 1845. održane su dvije praizvedbe; Giovanna d’Arco u Scali, a zatim  Alzira u Napulju. Iste je godine izveden i prvi Verdi u Hrvatskoj u riječkome Adamićevu kazalištu, Nabucco, kojim je ravnao  Giovanni Zajitz, otac Ivana  Zajca. Godine 1846. Attila je praizveden u Veneciji, a sljedeće 1847. izvedene su čak tri Verdijeve nove opere  na tri različita mjesta: Macbeth u Firenzi, Razbojnici u Londonu, a Jeruzalem kao prerada Lombardijaca u Parizu. Macbeth je prva Verdijeva opera nastala prema predlošku Williama Shakespearea i tek puno godina kasnije slijedili su Otello i Falstaff. Revolucionarne 1848. godini, Verdi je u Parizu bio jedan od potpisnika deklaracije za ujedinjenje Italije te na nagovor revolucionara Giuseppea Mazzinija skladao patriotsku himnu Suona la tromba / Zvuči trublja. Godine 1849.  praizvedene su Bitka kod Legnana u Rimu te Luisu Miller u napuljskome kazalištu San Carlo, a 1850. opera Stiffelio u Trstu.

Godine 1851. u Veneciji je nakon mnogo muka s cenzurom praizveden Rigoletto prema Hugoovu predlošku, a uspjeh je bio golem. Rigoletto je označio početak realizma na opernoj sceni. Godine 1852.  u Zagrebu je prvi put izvedeno Verdijevo djelo, Ernani u izvedbi talijanske operne družine. Apsolutni svjetski hit Trubadur praizveden  je 1853. godine u Rimu te s golemim uspjehom iste godine igrao u Grčkoj i na Malti, a sljedeće u Brazilu, Urugvaju, Egiptu, na Kubi… Te je godine, samo tri mjeseca nakon praizvedbe Trubadura praizvedena i opera Traviata, kojom je zaokružena Latinska trilogija, u venecijanskome La Fenice, gdje je doživjela fijasko. Opera je isfućkana jer nitko nije želio suosjećati sa sudbinom posrnule žene na opernoj sceni. Verdi je bio ogorčen, ali je ubrzo dobio satisfakciju, u  istome gradu četrnaest mjeseci kasnije,  ali u  kazalištu San Benedetto djelo je doživjelo trijumf.

Godine 1855. Verdi u Parizu priprema  praizvedbu Sicilijanskih večernji, a 1857. slijedi praizvedba i ponovno krah u Veneciji s operom Simon Boccanegra, dok je praizvedba Arolda, što je zapravo prerađeni Stiffelio osrednje prošla u Riminiju. Zatim se Verdi na određeno vrijeme povukao na svoje imanje Sant’ Agata, gdje se bavio  zemljoradnjom i vinogradarstvom te  stvarao novu operu, Krabuljni ples, koji će nakon burnih neprilika s cenzorima Napulja i Rima doživjeti golem uspjeh dvije godine kasnije, 1859. Kada je Viktor Emanuel Drugi 1861. postao kralj ujedinjene Italije; ostvario se revolucionarni poklik Viva Verdi koji je nekoliko godina bio sinonim za Vittorio Emanuele re d’Italia. Verdi je postao narodni zastupnik srednje Italije, počasni građanin Parme i Bologne te član francuske Akademije lijepih umjetnosti. Godine 1862. odgovorio je na primamljivu ponudu talijanskih pjevača koji su djelovali u Sankt Peterburgu i s Giuseppinom bio prisutan na praizvedbi opere Moć sudbine.
Godine 1867. u Parizu je praizveden  Don Carlos, nakon Razbojnika i Luise Miller, treća Verdijeva opera prema predlošku Friedricha Schillera, koja je izazvala podijeljena mišljenja. Književnika Alessandra Manzonija čije je djelo vrlo cijenio, Verdi je upoznao 1868., a šest godina kasnije posvetio mu je svoj Requiem.
Aida
je praizvedena 1871. u Kairu, ali je za milansku premijeru, godinu kasnije  dopisana arija na Nilu. Nakon toga Verdi punih šesnaest godina nije napisao novu operu. Godine 1873. u Napulju je praizveden Verdijev Gudački kvartet, a zatim je slijedio niz Verdijevih dirigentskih nastupa te premijere prerađenih opera Simon Boccanegra i Don Carlos u Milanu.

Na svojoj pretposljednjoj operi Otello, Verdi je radio nekoliko godina surađujući s libretistom  Arrigom Boitom, a praizvedba  u Scali 1887. bila je pravi trijumf. Praizvedba Falstaffa 1893. u Scali bila je vrhunac Verdijeve slave i genijalnosti. Sve na svijetu tek je šala, ruga se autor kroz ostarjeloga viteza u finalu Falstaffa, za koji je libreto prema Shakespeareu ponovno napisao Boito.

S osmdeset dvije godine, 1895. Verdi je počeo razmišljati o zakladi i Kući za odmor /Casa di Riposo, koju želi namijeniti ostarjelim siromašnim glazbenicima i koja je službeno utemeljena 1899. Tada je sastavio i oporuku; golem imetak ostavlja zakladi, siromašnima i bolesnima u Genovi, Villanovi, Le Roncoleu i Busettu te namjenjuje određene iznose za stipendije svima iz Busseta koji žele studirati poljoprivredu.
Njegova dugogodišnja supruga Giuseppina Strepponi umla je 1897, nepune četiri godine prije njega. Giuseppe Verdi umro je 27. siječnja 1901. i privremeno pokopan uz suprugu na milanskome groblju, jer su kasnije posmrtni ostaci preneseni u kapelicu Kuće za odmor, kako bi Verdi počivao uz svoje glazbenike. Na posljednji ga je počinak otpratio zbor od devet stotina pjevača koji su pod Toscaninijevim vodstvom pjevali Va pensiero iz opere  Nabucco.