Giuseppe Verdi

giuseppe-verdi-1380806884-article-0

Giuseppe Fortunino Francesco Verdi rodio se 10. listopada 1813. u selu Le Roncole pokraj Busetta, u siromašnoj obitelji. Prvu glazbenu poduku dobiva od seoskoga učitelja i orguljaša, ali već 1820. godine i sam radi kao mjesni orguljaš. Kao izrazito darovit mladić 1826. je pronašao dobrotvora, imućnoga trgovca i glazbenoga amatera Antonia Barezzija, na čiji su poticaj 1828. nastale prve Verdijeve skladbe. Stipendiju za školovanje u Milanu dobio je 1831., ali ga je Konzervatorij odbio upisati jer je prešao dobnu granicu. To Verdi nikada nije zaboravio i kasnije se protivio inicijativi da milanski Konzervatorij dobije njegovo ime.

Prvu, nikada izvedenu operu Rocester Verdi je skladao 1836., a iste se godine vjenčao s Margheritom Barezzi, kćerkom svojega dobrotvora. U sljedeće četiri godine doživljavao je jednu obiteljsku tragediju za drugom; umrli su mu kći Virginia, sin Icilio i supruga Margherita. Samo mjesec dana poslije smrti sina 1839. u milanskoj je Scali održana prva Verdijeva praizvedba, opera Oberto, a 1840., mjesec dana poslije smrti supruge i praizvedba komične opere Jedan dan kraljevanja ili Lažni Stanislav, koja je doživjela fijasko. U sljedeće dvije godine održane su još dvije praizvedbe: 1842. Nabucco, a 1843. Lombardijci. Ulogu Abigail u Nabuccu interpretirala je Giuseppina Strepponi koja će poslije postati Verdijeva životna partnerica. Oduševljeno gledalište pratilo je Nabucca, koji je iste godine izveden i u bečkome Theater am Karntnertor kao prva Verdijeva opera izvan Italije.

Već sljedeće godine 1844. izvedene su još dvije praizvedbe: Ernani u kazalištu La Fenice u Veneciji i Dva Foscarija, prema Byronu u rimskome Teatro Argentina. Ernani je prvi libreto Verdijeva kasnije dugogodišnjega suradnika Francesca Marie Piavea, a nastao je prema drami Victora Hugoa praizvedenoj 1830. godine. Verdi se kao i mnogi oduševio tekstom, no slavnome se piscu opera nije svidjela jer je smatrao kako je libreto iznevjerio ideju djela. No, opera Ernani odmah je postigla golem uspjeh, što se Verdiju u Veneciji nije često događalo. Godine 1845. održane su dvije praizvedbe; Giovanna d’Arco u Scali, a zatim Alzira u Napulju. Iste je godine izveden i prvi Verdi u Hrvatskoj, u riječkome Adamićevu kazalištu, Nabucco, kojim je ravnao Giovanni Zajitz, otac Ivana Zajca. Godine 1846. Attila je praizveden u Veneciji.

Sljedeće godine su izvedene čak tri Verdijeve nove opere u tri različita grada: Macbeth u Firenzi, Razbojnici u Londonu, a Jeruzalem kao prerada Lombardijaca u Parizu kao prva velika opera / grand opera koju je napisao. Macbeth je prva Verdijeva opera nastala prema predlošku Williama Shakespearea i tek nakon puno godina slijedili su Otello i Falstaff.

Revolucionarne 1848. godine, Verdi je u Parizu bio jedan od potpisnika deklaracije za ujedinjenje Italije te na nagovor revolucionara Giuseppea Mazzinija skladao patriotsku himnu Suona la tromba / Svira truba. Odmah postaje simpatizer pokreta za ujedinjenje Italije – risorgimenta, a kasnije se i vrlo aktivno uključio u politički život svoje domovine. Kada je opera Nabucco prvi put prikazana 1842. u Milanu, zbor sužnjeva / va pensiero je dva puta izvođen simbolizirajući žestoke talijanske nacionalne težnje. Godine 1849. praizvedene su Bitka kod Legnana u Rimu te Luisa Miller u napuljskome kazalištu San Carlo, a 1850. opera Stiffelio u Trstu. U Veneciji je nakon mnogo muka s cenzurom 1851. praizveden Rigoletto prema Hugoovu predlošku, a uspjeh je bio golem. Rigoletto je označio početak realizma na opernoj sceni. U Zagrebu je Verdijevo djelo prvi put izvedeno 1852. godine, Ernani u izvedbi talijanske operne družine.

Opera koja je postala svjetski hit Trubadur, praizveden je 1853. godine u Rimu te je s golemim uspjehom iste godine igrao u Grčkoj i na Malti, a sljedeće u Brazilu, Urugvaju, Egiptu, na Kubi… Iste godine, samo tri mjeseca poslije praizvedbe Trubadura praizvedena je i opera Traviata, doživjevši neuspjeh. Godine 1855. Verdi u Parizu priprema praizvedbu Sicilijanskih večernji, a 1857. slijedi praizvedba i ponovno krah u Veneciji s operom Simon Boccanegra, dok je praizvedba Arolda, što je zapravo preradba Stiffelija osrednje prošla u Riminiju. Zatim se Verdi na određeno vrijeme povukao na svoje imanje Sant’ Agata, gdje se bavio zemljoradnjom i vinogradarstvom te stvarao novu operu, Krabuljni ples, koji će nakon burnih neprilika s cenzorima Napulja i Rima doživjeti velik uspjeh dvije godine kasnije, 1859.

Kada je Viktor Emanuel Drugi 1861. postao kralj ujedinjene Italije; ostvario se revolucionarni poklik Viva Verdi koji je nekoliko godina bio sinonim za Vittorio Emanuele re d’Italia / Vittorio Emanuele kralj Italije. Verdi je postao narodni zastupnik srednje Italije, počasni građanin Parme i Bologne te član francuske Akademije lijepih umjetnosti. Dobivši zanimljivu ponudu talijanskih pjevača koji su djelovali u Sankt Peterburgu, godine 1862. s Giuseppinom Strepponi bio je prisutan na praizvedbi opere Moć sudbine. Godine 1867. u Parizu je praizveden Don Carlos, nakon Razbojnika i Luise Miller, treća Verdijeva opera prema literarnome predlošku Friedricha Schillera, koja je izazvala podijeljena mišljenja. Književnika Alessandra Manzonija čije je djelo vrlo cijenio, Verdi je upoznao 1868., a šest godina kasnije posvetio mu je svoj Requiem. Aida je praizvedena 1871. u Kairu, ali joj je za milansku premijeru, godinu kasnije dopisana arija na Nilu. Nakon toga Verdi punih šesnaest godina nije napisao novu operu. Godine 1873. u Napulju je praizveden Verdijev Gudački kvartet, a zatim je slijedio niz njegovih dirigentskih nastupa te premijere prerađenih opera Simon Boccanegra i Don Carlos u Milanu. Svoju pretposljednju operu Otello, Verdi je stvarao nekoliko godina surađujući s libretistom Arrigom Boitom, a praizvedba u Scali 1887. bila je pravi trijumf, dok je praizvedba Falstaffa 1893. u Scali, bila vrhunac Verdijeve slave i genijalnosti. Sve na svijetu tek je šala, ruga se autor kroz ostarjeloga viteza u finalu Falstaffa, za koji je libreto prema Shakespeareu ponovno napisao Boito.

S osamdeset dvije godine, 1895. Verdi je počeo ostvarivati zamisao o zakladi i Kući za odmor / Casa di Riposo, koju je želio darovati ostarjelim siromašnim glazbenicima i koja je službeno utemeljena 1899. Tada je sastavio i oporuku; golem imetak ostavio je zakladi, siromašnima i bolesnima u Genovi, Villanovi, Le Roncoleu i Busettu te namijenio određene iznose za stipendije onima iz Busseta koji žele studirati poljoprivredu. Njegova dugogodišnja supruga Giuseppina Strepponi umrla je 1897., nepune četiri godine prije njega. Giuseppe Verdi umro je 27. siječnja 1901. i privremeno pokopan uz suprugu na milanskome groblju, a kasnije su njegovi posmrtni ostaci preneseni u kapelicu Kuće za odmor, kako bi Verdi počivao uz svoje glazbenike. Na posljednji ga je počinak otpratio zbor od devet stotina pjevača koji je pod Toscaninijevim vodstvom otpjevao Va pensiero iz opere Nabucco.