Vrhunac zagrebačke operne sezone i Dolenčićeve operno-redateljske karijere...

Jutarnji list ističe da je autorska i izvođačka ekipa napravila senzacionalno dobar posao. Sjajan dirigent Michael Helmrath vodio je muziciranje i orkestra i zbora i solista sve dublje i dublje u srž djela. Između sjajnih solističkih kreacija, one u najvažnijim ulogama su ostvarene i glumački i pjevački na način za pamćenje: angažirana gošća za ulogu Blanche, Dagmar Schellenberger, bila je doista vrhunska. Svoju do sada najblistaviju kreaciju, sestru Constance, ostvarila je primjereno anđeoskim sopranom Marija Kuhar. Zlatomira Nikolova je još jednom bila nenadmašna s punim emocionalnim angažmanom i glasom velike moći. Dubravka Šeparović kao majka Marie, pridružila se nizu velikih kreacija za nju već uobičajeno izuzetno visokom razinom vokalne kvalitete i scenske uvjerljivosti. Saša Ivaci i Tvrtko Stipić, upotpunili su izvrstan ženski ansambl, a priznanje zaslužuju baš svi, do zadnjeg mrskog tamničara. Ovacije su na kraju zasluženo pripale i scenografkinji Dinki Jeričević, kostimografkinji Ani Gecan Savić, zborovođi Ivanu Josipu Skenderu, te ovaj put doista pravom čarobnjaku svjetla Deniju Šesniću. Ova predstava vrhunac je i zagrebačke operne sezone i operno-redateljske karijere Krešimira Dolenčića.

Respektabilna predstava koja je itekako zaslužila ovacije...

Večernji list naglašava da je Zagrebačka opera s prvim hrvatskim postavom “ Razgovora karmelićanki” dobila respektabilnu predstavu koja je na premijeri itekako zaslužila svoje ovacije. Redatelj Krešimir Dolenčić je odličnom izvedbom postigao zavidan ishod. Tu si čista, simbolima obilježena i prostrana scena Dinke Jeričević uz nezaobilazno svjetlo Denija Šesnića i disciplinirane kostime Ane Gecan Savić. Pravom se blagodati pokazao gostujući dirigent Michael Helmrath koji je uspio s osjećajem za stil i transparentnost potpuno preobraziti stanje Orkestra. Za nezaobilaznu, ozbiljno mišljenu i ostvarenu predstavu tu je i cijeli niz odličnih i savjesno pripremljenih uloga: odlične gošće Dagmar Schellenberger, vedrine Marije Kuhar, ekspresivnosti Dubravke Šeparović-Mušović, Vedrane Šimić i mnogih, mnogih drugih u važnoj ujednačenosti doprinosa, toliko da nakon dramatičnog rasta do giljotine u gledalištu do pljeska ostaje znakoviti muk.

Odlična režija i dojmljiva glazbena cjelina...

Vjesnik ističe da je projekt ove predstave ostvaren na opće zadovoljstvo, te je premijera ispraćena dugim pljeskom i skandiranjem, a najbolji protagonisti dobili su i ovacije. Zaslužan je za to cjelokupni tim suradnika koji je odličnom režijom objedinio Krešimir Dolenčić. U impresivnom, skladno i logično oblikovanom prostoru protagonisti su se kretali prirodno i nenametljivo, usredotočeni na tekstualno-pjevački segment koji je toliko važan u tom remek-djelu operne literature. Njemački gost-dirigent Mihael Helmrath uspio je pažljivo ulančati dijelove partiture u dojmljivu cjelinu s odličnim solistima. Dagmar Schellenberger izvrsno je ostvarila glavnu ulogu Blanche, a snažnu dramsku i pjevačku kreaciju pružila je i Zlatomira Nikolova kao stara nadstojnica samostana Madame de Croissy. Naši pjevači bili su također na visini zadatka, naročito ženski dio ekipe. Svi su bili nadahnuti tom sjajnom operom koja »donosi utjehu i mir« i uspjeli su to ozračje prenijeti i na publiku.

Izvrsna nova produkcija uz asketski čistu redateljsku koncepciju...

Novi list navodi da je zaslugom gosta dirigenta Michaela Helmratha orkestar HNK-a dosegnutom kvalitetom muziciranja istaknuo vrijednosti Poulencove rafinirano transparentne okrestracije.
Nastup Dagmar Schellenberger otkrio je pjevačicu dorađene vokalne tehnike i urođenog osjećaja za scenu, rječju umjetnicu profilirane osobnosti, a druga velika kreacija ove izvedbe bila je uloga Stare nadstojnice samostana, koju je silnom ekspresivnom snagom magistralno tumačila Zlatomira Nikolova. I ostale protagonistice zaslužuju pohvalu, posebice Dubravka Šeparović Mušović, svakom ulogom sve bolja Marija Kuhar, te Vedrana Šimić i Branka Sekulić Čopo.
Bilo je to uprizorenje asketski čiste koncepcije scenski maštovitog redatelja Krešimira Dolenčića. Vizualizacija dramski snažne radnje dubokog spiritualnog naboja ostvarena je mizanscenski logično u prostoru ljepote dirljive jednostavnosti boja i pokreta. U cjelini - izvrsna nova produkcija.

Kvalitativni skok Zagrebačke opere....

Slobodna Dalmacija ističe da je jednu od najboljih opernih predstava HNK u Zagrebu u zadnje vrijeme uprizorio redatelj Krešimir Dolenčić s odličnim suradnicima. Scena i režija jasno su predočili sve slojeve i brojne epizode, iskušenja duhovnog života, psihologiju i potresna stradanja junakinja. Dirigent Michael Helmrath iskazao je brižnu naklonost za specifičan francuski glazbeni duh te opere. Orkestar se iskazao u boljem izdanju svojih trenutnih mogućnosti, postižući odgovarajaći raspon liričnosti i dramatičnosti. Finale opere u kojem orkestar opisuje giljotiniranje jedne po jedne redovnice, glazbeno je, a i na način kako je scenski postavljen, izvanredan. Pjevački ansambl studiozno se posvetio djelu. Niz jasno profiliranih likova ostvarile su gošća Dagmar Schellenberger kao Blanche, Vedrana Šimić kao Madame Lidoine, Dubravka Šeparović-Mušović kao Majka Marie, Tvrtko Stipić kao Chevalier, Dejan Vrbančić kao Kapelan, na čelu s impresivnom kreacijom Madame de Croissy Zlatomire Nikolove. Posebnom iskrom u oku tumačenja mlade i zanesene sestre Constance istakla se Marija Kuhar.

Predstava kojoj se nema ama baš ništa prigovoriti...

Radio 101 navodi da su uvjerljivi zagrebački “Razgovori karmelićanki” prava ansambl predstava – svaki je, pa i najmanji lik jasno profiliran u uvjerljivu scensku osobnost. Pritom nije bilo slabih portreta: Dagmar Schellenberger, Zlatomira Nikolova, Vedrana Šimić, Dubravka Šeparović-Mušović i Marija Kuhar u svojim su većim ulogama bile jednako fantastične kao i niz HNK-ovih zboristica u manjim rolama. Dodamo li tome i odlično dirigentsko vodstvo Michaela Helmratha, jasno je da je glazbeni uspjeh predstave bio potpun, što je osobito značajno uzmemo li u obzir da ju je HNK realizirao gotovo isključivo vlastitim snagama. Redateljska vizija Krešimira Dolenčića je obilježena mogućnošću nadogradnje onih njenih elemenata koji su namjerno ostavljeni dvoznačnima. “Razgovori karmelićanki” su predstava kojoj se nema ama baš ništa prigovoriti, zaključuje Radio 101.

Izvrsna Dagmar Schellenberger...

Pohvale ovoj opernoj premijeri iznio je i Nacional. U kritici se ističe da je glavnu ulogu redovnice izvrsno otpjevala Dagmar Schellenberger, a na istoj su razini bile Zlatomira Nikolova i brojne hrvatske solistice, a posebno Dubravka Šeparović-Mušović i Marija Kuhar. redatelj Krešimir Dolenčić uprizorio je operu lijepo i diskretno, s projekcijama i igrama svjetlosti, posve u skladu s osjećajnom glazbom i tekstom u kojem je svaka nijansa važna.

Veliki uspjeh Zagrebačke opere...

Vijenac ističe da ovaj put nije riječ o uredno obavljenu poslu, ovaj put riječ je o suživotu svih opernih elemenata, gdje je prozračna bjelina drugoga čina zaokružila sve te elemente, uključujući i nevjerojatno živo oblikovanje svjetla. Osim toga, mislilo se kontrasno: unutrašnje crno sivilo dvorca de la Force otvaralo se u bjelinu drugog čina i ponovno zatvaralo u apsolutnom mraku trećega čina. Sve je to stvorilo okolinu u kojoj su se pjevači sa sigurnošću prepuštali priči, vodeći je iz smjera sivila realnosti prema nadi i ljepoti, u strah i iskupljenje. Zapravo, nije bilo pjevača kojemu bi se moglo nešto ozbiljno zamjeriti. Pozornicom je dominirala Zlatomira Nikolova kao stara nadstojnica samostana Madame de Croissy. Ona je glasom, kretnjama, glumom i cjelokupnom pojavnosti dočarala staračku mudrost i moć, koje se počinju gubiti u tjelesnoj pa i duševnoj nemoći. Njezine karmelićanke, njih šesnaest, djelovale su kao jedno tijelo, jedan glas, jedna cjelina. Sve to ne bi išlo bez pomno osmišljene režije