Rossini je imao samo dvadeset pet godina kad je skladao Pepeljugu i već tada je bio slavljen širom Europe zbog svojih prethodnih opera, posebice Talijanke u Alžiru i Seviljskog brijača. Pepeljuga je napisana za gospodina Cartonija, impresarija Teatra Valle u Rimu i trebala se izvesti tijekom karnevala u Rimu 1816. godine. Libretist je bio Jacopo Ferretti. On je predložio da se nova opera temelji na francuskoj bajci Cendrillon koju je napisao Charles Perrault, međutim u libretu nije ostalo gotovo ništa od elemenata popularne bajke. Zamijenio je staklenu cipelicu narukvicom kako bi izbjegao strogu rimsku cenzuru koja na pozornici nije željela vidjeti neobuveno žensko stopalo. Libreto je napisan za dvadeset i dva dana, a Rossini ga je uglazbio u samo dvadeset i četiri dana. Proces je bio ubrzan jer je koristio glazbu iz svojih prethodnih opera. Uvertiru je preuzeo iz napuljske opere La gazetta. Pepeljuga je najkompleksnija Rossinijeva opera jer uz prepoznatljiv i nenadmašen osjećaj za komediju obiluje elementima opere serie, a glazbeno je mnogo zahtjevnija od bilo koje partiture koju je do tada napisao. Slijedeći tradiciju operne škole bel canto s virtuoznim vokalnim dionicama i briljantnim ansamblima, kao što je sekstet u prvom činu i finale drugog čina, Rossini stvara pravo remek-djelo puno ljudskosti i topline.