Magneti koji su privukli moje zanimanje za scensko uprizorenje Verdijeva remek-djela Krabuljni ples jesu: na prvome mjestu, dramatski sukobi isprepleteni uzburkanim strastima i tragičnim sudbinama triju glavnih opernih heroja u ljubavnom trokutu Riccardo – Amelia – Renato, koji se odvijaju u okolnostima pomno i dugo pripremanog političkog ubojstva, i na drugome mjestu – prikrivena energija nekih povijesnih činjenica povezanih sa životom i djelovanjem zanimljive osobe, švedskoga kralja Gustava III. (1746. – 1792.), koji je bio inspiracija za nastajanje lika opernog heroja, Riccarda.

Iz kratkih biografskih podataka o Gustavu III. jasno razabiremo da je njegova vladavina znana kao razdoblje švedskoga prosvjetiteljstva. Radije se bavio razvojem kulture i umjetnosti u svojoj zemlji nego li razvojem svojih vještina vojskovođe. Plemstvu je smanjio privilegije i moć u korist liberalne politike prema siromašnijim slojevima svog naroda. Podupirao je glumce i svekoliku umjetnost, pisao je drame, davao je smjernice za razvoj znanosti i utemeljio Švedsku akademiju znanosti, Kraljevsko dramsko kazalište i mnoge druge kulturne institucije.
No, osobito važan događaj u životu jest njegova narudžba za gradnju Kraljevske Opere, u kojoj je na jednome krabuljnom plesu bio ubijen metkom ispunjenim zahrđalim čavlima, a ispalio ga je protivnik njegove politike, pripadnik konzervativne političke oporbe.

Evolucija zapleta dramske radnje Verdijeva opernog libreta i njezine transformacije, koju je talijanska cenzura silom nametala mijenjajući imena glavnim likovima i mjestu odvijanja radnje – seli je iz Europe u Ameriku – zbog bolnog političkog ubojstva kraljevske osobe, daju nov impuls Somminu libretu i ekspresivnoj, kontrastnoj i scenski u epizode upregnutoj skladateljevoj glazbenoj dramaturgiji.
Nadživljujući ga, i danas ideje ovog djela imaju ovodobnu socijalnu važnost jer potiču maštu. Time se izražava scenski izoštrena misao i Verdijevo uzbuđenje u traženoj interpretaciji – posebno u vokalno-scenskom i glazbenom građenju likova, režiji, scenografiji i kostimima – ove naglašeno dinamične i alegorične glazbene drame.

Maketa opernog kazališta na početku naše glazbeno-scenske priče je alegorija neočekivanog i moralnog povijesnog zla, i s time se povezuje mjesto političkog ubojstva te se dolazi do ideje o fatalnoj sudbini i predodređenosti. Naša ekipa nije odradila mjesto i vrijeme zbivanja i stoga se interpretiranje zapleta dramske radnje može tumačiti sugestivnim sredstvima simbolike. Osobine i imena junaka, silina glazbenog djelovanja, mogu biti koliko švedski, toliko i američki i talijanski ili bilo koji drugi, preneseni bilo kamo i bilo kad.
Stoga, nametnemo li konkretan okvir, neovisno kojeg vremena i stila, on će biti preuzak.
Naša analiza i koncepcija ove svojevrsne trilogije: povijesne činjenice – prvi dramski tekst o ubojstvu kralja koji je napisao francuski dramski pisac Eugene Scribe i Sommin operni libreto neraskidivo su povezani glazbom Giuseppea Verdija i uzdižu je u kazalište velikih ideja.
prof. Plamen Kartaloff