24. veljače 2009. održana je izvedba opere Krabuljni ples Giuseppea Verdija pod ravnanjem Mihaila Sinkeviča i režiji Plamena Kartaloffa. Scenografinja je Dinka Jeričević, kostimografkinja Irena Sušac, koreografkinja Snježana Abramović, asistent dirigenta Robert Homen, asistentica redatelja Jasna Žarić, suradnica kostimografkinje Ivana Bakal, zborovođa Ivan Josip Skender, a autorica hrvatskog teksta libreta je Jasna Žarić.

24. veljače nastupili su Damir Fatović (Riccardo), Vitomir Marof (Renato), Vedrana Šimić (Amelia), Sofija Ameli (Ulrica), Ozren Bilušić (Samuel), Dali Mor (Tom), Marija Kuhar-Šoša (Oscar) i drugi.

21. veljače nastupili su Damir Fatović (Riccardo), Vitomir Marof (Renato), Vedrana Šimić (Amelia), Cecilija Car (Ulrica), Ozren Bilušić (Samuel), Dali Mor (Tom), Marija Kuhar-Šoša (Oscar) i drugi.

Ova opera je u Zagrebu postavljana nekoliko puta, u režijama Josipa Freudenreicha, Vaclava Antona, Ive Raića, Tita Strozzija, Nanda Roje i Petra Šarčevića. Na premijeri ove predstave 27. siječnja 2007. godine pod ravnanjem Ive Lipanovića i u režiji Plamena Kartaloffa nastupili su: nagrađivani solist Marijinskog kazališta Avgust Amonov (Riccardo), Vitomir Marof (Renato), Mihaela Komočar (Amelia), Zlatomira Nikolova (Ulrica), Luciano Batinić (Samuel), Ivica Trubić (Tom), Marija Kuhar (Oscar) i drugi. Predstava traje tri sata (sa stankom nakon drugog čina).

Krabuljni ples najpopularnija je opera iz takozvanog Verdijeva prijelaznoga razdoblja, nastala nakon žestokih borbi s cenzurom oko libreta, a popularnost su joj osigurale nenadmašne melodije i blještave arije svih protagonista, bogate orkestralnim bojama i dramatskim nabojem koji se neprekinuto uzdiže do finala. Da će se to dogoditi, bilo je jasno već na rimskoj praizvedbi 1859. godine, kad je Verdi trideset puta trijumfalno izlazio pred oduševljenu publiku. Kao jedna od najljepših Vedijevih opera skladana je, slikarskim rječnikom rečeno, u chiaroscuro tehnici nepogrešivo uočljivoj već u preludiju: mračna tema u basovskoj dionici koja je tijekom cijele opere pridružena urotnicima, suprotstavljena je svečanoj harmoniji vladara i lirskoj ljubavnoj temi.

Ambivalentnom zvuku opere pridonosi miješanje Verdijeve melodioznosti s francuskim melodramskim stilom, osobito uočljivim u glazbi napisanoj za ulogu paža Oscara, čije su arije u obliku francuskog kupleta. Tom se operom Verdi formalno, nakon vrlo napredno koncipiranih Macbetha ili Simona Boccanegre, vratio strogo odijeljenim arijama, duetima, ansamblima i zborovima. Krabuljni ples predstavlja Verdijevog Don Giovannija - komediju u mračnom okviru.