Gaetano Donizetti
LJUBAVNI NAPITAK

Komičnu operu Ljubavni napitak napisao je Gaetano Donizetti u samo dva tjedna. Premijerno je izvedena u Milanu 1832.godine. Zahvaljujući zanimljivom i duhovitom zapletu koji opisuje peripetije mladog ljubavnog para, kao i melodioznoj i ležernoj glazbi, vrlo brzo je postala jednom od najizvođenijih talijanskih opera 19. stoljeća. Libreto je napisao Felice Romani prema komediji francuskog dramatičara Eugenea Scribea utemeljenoj na srednjovjekovnoj romanci Tristan Gottfrieda von Strassburga. Neočekivano pomaknuta interpretacija srednjovjekovne legende o ljubavnom napitku daje priči novo značenje prema kojem su ljudi u mogućnosti pružiti dobrotu i ljubav i bez pomoći čarobnog eliksira. Opera nudi glazbu kao univerzalni lijek posjedujući čarobne osobine koje Dulcamara (u prijevodu: slatko-gorak) pripisuje vlastitom pripravku koji paralizirane vraća u život služeći dobrobiti čovječanstva.

Ambroise Thomas
HAMLET

Francuski kompozitor Ambroise Thomas pripada skupini skladatelja dobitnika nagrade Grand Prix de Rome (uključujući Gounoda i Bizeta), autora djela revolucionarnih u vrijeme nastajanja, a potom proglašenih staromodnim od brojnih muzikologa i kritičara. Međutim, Gounodov Faust kod gledatelja je uvijek bio omiljen, dok su njegovi Romeo i Julija brojnošću izvedbi posljednjih desetljeća postali dio standardnog opernog repertoara. S druge strane, Bizetovi Biserari znatno su češće izvođeni u 21. nego u 19. i 20. stoljeću. Thomasov Hamlet ima sličnu sudbinu. Uloge Hamleta i Ofelije povjerene dramskom baritonu i koloraturnom sopranu, jednako kao i uloge Gertrude i Klaudija napisane za mezzosopran i bas, dovoljno su glazbeno i scenski atraktivne za oživljavanje ove opere. Premijerna publika 1868. godine nije bila uznemirena skladateljevim odstupanjem od predloška najpoznatije Shakespeareove drame. Danas, nakon nekoliko generacija intelektualnog purizma, svjesni smo kako je obaveza prema velikom pjesniku i dramatičaru daleko manja od one prema libretistima, kompozitoru i suvremenoj publici koja zavređuje upoznati ovo inventivno djelo jer je Thomasova glazba puno zanimljivija od ugleda koji joj se pripisuje. Prvom izvedbom Hamleta u Hrvatskoj obilježit ćemo 200. godišnjicu skladateljeva rođenja.

Leoš Janáček
JENUFA

Leoš Janáček tek se svojom trećom operom, Jenufom, uspio potvrditi kao jedan od vodećih opernih skladatelja 20. stoljeća. Nakon praizvedbe u Brnu 1904. godine ova potresna glazbena drama o crkvenjarki i njezinoj pokćerki postalo je njegovo najizvođenije djelo. U glazbenom smislu Jenufa je fascinantan most između romantizma B. Smetane i vrlo modernog idioma, začinjena Janáčekovom ljubavi prema narodnoj tradiciji. Libreto opere napisao je skladatelj prema suvremenoj drami Gabriele Preissove (1890.), velike zagovornice socijalnog realizma, koja u predlošku za Jenufu obrađuje problematiku položaja žena u konzervativnom društvu ruralne Moravske. Zagrebačka publika upoznala je ovu operu već 1920., a posljednji put j u Hrvatskome narodnom kazalištu izvedena je daleke 1946. godine.