18. listopada 2008. godine na repertoaru je bila posljednja od četiri ovosezonske izvedbe opere Mirjana Josipa Mandića u režiji Petra Selema i pod dirigentskim vodstvom Josipa Šege. Prva hrvatska izvedba ove opere održana je 18. travnja 2008. pod dirigentskim vodstvom Nikše Bareze. Predstava traje oko tri sata, a ima stanke nakon prvog i drugog čina.

Scenograf je predstave Marin Gozze, kostimografkinja Danica Dedijer–Marčić, scenski pokret potpisuje Snježana Abramović Milković, oblikovatelj svjetla je Zoran Mihanović, zborovođa Ivan Josip Skender, a Dječji zbor Zvjezdice uvježbao je Zdravko Šljivac.

U naslovnoj ulozi na svim izvedbama nastupa Adela Golac-Rilović, a na sve četiri izvedbe nastupili su i Diana Hilje (Majka), Tvrtko Stipić (Sova), Željko Grofelnik (Bibliofil) Domagoj Dorotić (1. udvarač), Marko Cvetko (2. udvarač) i Mario Vrbanec (Akrobat). U ulozi Petra Njegovana 9.listopada nastupio je Davor Lešić (Petar Njegovan) a 14, 16. i 18. listopada Nikša Radovanović.
14. i 9. listopada nastupali su Ivana Kladarin (Ljerka), Marko Mimica (Grobar), Ozren Bilušić (Prosjak), Robert Palić (Barjaktar) i Alen Ruško (Ribar)
16. i 18. listopada nastupili su Klasja Modrušan (Ljerka), Saša Ivaci (Grobar), Klemen Šiberl (Prosjak), Antonio Brajković (Barjaktar) i Igor Hapač (Ribar). U ulozi Mihala 9. i 16. listopada nastupio je Davor Radić, a 14. i 18. listopada Tomislav Bekić.

Hrvatski kompozitor Josip Mandić (Trst, 1883 – Prag, 1959) proveo je velik dio svog života u inozemstvu, ponajviše u Pragu. Revitalizaciju njegova bogatog opusa inicirao je gotovo pola stoljeća nakon kompozitorove smrti muzikolog Davor Merkaš. Mandićeve orkestralne kompozicije izvodili su tridesetih godina prošlog stoljeća svjetski poznati dirigenti kao što su Fritz Busch, Vaclav Talich i Georg Szell u Pragu, Dresdenu i Glasgowu, a brojni ugledni kritičari, poput onog u New York Timesu, isticali su njegov neprijeporan talent.

Mandićeva je Prva simfonija prigodom izvedbe u Zagrebu 1931. godine okarakterizirana kao "prva moderna simfonija velikih dimenzija jednog našeg autora." Opera Mirjana praizvedena je 1937. godine i sasvim je nepoznata hrvatskoj glazbenoj javnosti. Izvodila se u Olmoucu (Češka) na češkom jeziku, a o velikom uspjehu koji je polučila govori činjenica da je bila emitirana u direktnom radijskom prijenosu, što je za to vrijeme bila prava senzacija. Prijevod za njemačku izvedbu napravio je slavni Max Brod, a za hrvatsku Josip Binički. Do tih izvedbi nije nažalost nikada došlo najvjerojatnije zbog ratnih previranja i opće nestabilnosti u tadašnjoj Europi.