Franz Schubert je komponirao Oktet u F- duru 1824. godine, a prva javna izvedba održana je tri godine kasnije u bečkom Musikvereinu. Nakon prve izvedbe je na neki čudan način Oktet gotovo sasvim pao u zaborav i tek nakon pojave u tiskanom obliku 1853. godine izveden je ponovno 1861. godine. Danas se smatra najomiljenijom i najljepšom skladbom u domeni komorne muzike.

Schubertov Oktet praizveden u vrijeme kad je majstorovo zdravlje već bilo ozbiljno narušeno, a on depresivan i nesretan. U pismu bliskom prijatelju piše: Osjećam da sam najnesretnije, najjadnije biće na svijetu. Zamislite čovjeka koji više nikada neće biti dobra zdravlja, čije su se sve nade izjalovile i kojemu ljubav i prijateljstvo ništa ne nudi osim boli, u najboljem slučaju. Svake večeri odlazeći na počinak ponadam se da se iduće jutro neću probuditi, a svako me jutro samo podsjeti na jučerašnju tugu...

Djelujući u Beču istovremeno kad i Beethoven, Schubert se teško i sporo afirmirao kao skladatelj - tek nekoliko mjeseci prije smrti uspio je organizirati javnu izvedbu svojih kompozicija. Većina Schubertovih djela nije ni objavljena za njegova života, mnoga su čuli samo najbliži prijatelji, a neka svoja djela niti sam majstor nije imao prilike čuti.

Tek se ponešto od te duboke intimne majstorove tuge naslućuje u njegovu veličanstvenom Oktetu, koji uz gudačke kvartete Rosamunde i Smrt i djevojka, nastale u istom razdoblju, predstavlja vrhunac Schubertova komornog opusa.
Ta su djela i blistavi primjeri najboljega od komorne glazbe općenito.