6. rujna 2009. u Zagrebu preminuo je veliki glumac i dugogodišnji prvak Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, Vanja Drach.

Rođen je 1. veljače 1932. godine u Bošnjacima. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima i nakon toga upisuje u Zagrebu studij medicine. Međutim, 1952. godine upisuje Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. Godine 1956. Bojan Stupica dodjeljuje mu ulogu Majora Swindona u Đavolovom učeniku G. B. Shawa što je i njegova diplomska predstava. Već tijekom studija Vanja Drach nastupa u nizu predstava Zagrebačkog dramskog kazališta, a od 1955. do 1957. godine u stalnom je angažmanu istoga kazališta. Godine 1957. prelazi u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, gdje ostaje do 1975. godine, kada se kao slobodni umjetnik pridružuje Teatru u gostima. Godine 1981. vraća se u Hrvatsko narodno kazalište i ostaje prvakom Drame do umirovljenja 1998.

Već svojom prvom ulogom u zagrebačkom HNK-u, kao Matkovićev Heraklo, Vanja Drach skrenuo je na sebe pažnju zbog izuzetnih interpretativnih mogućnosti. Ubrzo je postao nositeljem najznačajnijih uloga dramskog repertoara i narednih je godina dominirao pozornicom HNK kao tumač velikog broja likova klasične i moderne dramske književnosti. Bio je Shakespeareov kralj Lear, Polonije, Čacki Gribojedova, Molièreov Alcest, Ibsenov Borkman, Fordov Bonaventura, Poncije Pilat Bulgakova, Sofoklov Tiresija, Euripidov Amfitrion i Feret. Igrao je u dramama, tragedijama i komedijama, od američkih tekstova do francuske moderne, od Šoljana, Ionesca, Anouilha, do Kohouta, Mrožeka, Feydeaua, Dostojevskog, Grgića, Vojnovića, Pintera, Gundulića, Marinkovića, Šnajdera, O’Neilla, Gogolja i mnogih drugih. Bio je osim toga i pravi “krležijanski” glumac suvremenog hrvatskog kazališta. Glumac sa savršenom logikom rečenice, glumac u kojeg ni jedna Krležina riječ nije ostala nečujna, glumac kojem su prirodno pristajali frak, monokl i cilindar, glumac koji je sjajno vladao Krležinom baroknom strukturom rečenice, a da nikada nije zvučao lažno, glumac bez kojeg bismo ostali prikraćeni za briljantne uloge Leonea, Lenbacha, Ignjata Glembaya, Aurela i mnogih drugih Krležinih likova.

S velikim uspjehom igrao je u programu Hrvatske televizije - od nezaboravih Gruntovčana, U registraturi i Kapelskih kresova do današnjih popularnih serija. Prva Drachova filmska uloga bila je u H-8, kasnije je igrao u još tridesetak filmova (Tri četvrtine sunca, Pucanj, Timon, Za sreću je potrebno troje, Krhotine, Svjedoci, Libertas i drugi).

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Za ulogu Franza u Zatočenicima u Altoni Jeana Paula Sartrea dobio je „Nagradu grada Zagreba“ 1962., za ulogu Aurela u Krležinoj Ledi dobio je „Sterijinu nagradu“ 1963. Nagradu „Dubravko Dujšin“ dobio je 1986. za ulogu Orlanda u Krležinom Putu u raj. Nagradu „Orlando“ dobiva 1990. godine za ulogu Polonija u Shakespeareovom Hamletu. Za još jedno sjajno glumačko ostvarenje u ulozi Ignata Glembaya u Krležinoj drami Gospoda Glembajevi nagrađen je nagradama „Vladimir Nazor“ i „Tito Strozzi“. Nagradu „Hrvatskog glumišta“ za svekoliko umjetničko djelovanje dobio je 1998. godine, a godine 2005. dobitnik je nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Odlaskom Vanje Dracha, velikog umjetnika plemenite duše i srca, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu kao i cjelokupno hrvatsko glumište pretrpjelo je nenadoknadiv gubitak.

Svima koji su radili s njime i onima koji su uživali u njegovim ulogama, Vanja Drach će zauvijek ostati u mislima i srcima kao vjeran i nadasve brižan čovjek i umjetnik kazališta.

Komemoracija će se održati u srijedu, 9. rujna 2009., u 12 sati, u gledalištu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.