U nedjelju, 18. rujna, Kazalište Ulysses gostuje u zagrebačkom HNK dvjema izvedbama predstave "Cabaret Brecht - Zadrživi uspon Artura Uija" u režiji Lenke Udovički. Predstava je premijerno izvedena 22. srpnja 2011. u Tvrđavi Minor na Malom Brijunu, u sklopu 11. sezone Kazališta Ulysses.

"Zadrživi uspon Artura Uija" Brecht je napisao s neskrivenim didaktičnim ciljem - pružiti američkoj publici jasnu uzročno-posljedičnu analizu tada recentnih događaja u Njemačkoj i upozoriti na činjenicu da je Hitler, ta monstruozna pojava pred kojom je zanijemio cijeli svijet, doživio jednostavan, progresivan i sasvim zadrživi rast kojega su omogućile osobitosti kapitalizma, psihološki mehanizmi naroda suočenog s ugroženom egistencijom i isprva sitne koruptivne metode akumulacije moći koje zanemaruju svijest o dugoročnoj odgovornosti. No današnje čitanje komada nudi neobičan obrat. Što je u Brechtovo vrijeme bila alegorija, pojednostavljena gotovo groteskna slika zajedničke avanture mafije i vlasti u pohodu na moć i profit, danas djeluje neobično stvarno. Likovi podignuti na razinu karikature izgovaraju doslovne citate iz današnjih novina.

Glazbu, koju u predstavi uživo izvodi Petrojvic Blastin Company, skladao je Nigel Osborne, kostime je osmislila Bjanka Adžić Ursulov, scenografiju Deni Šesnić, a koreografiju Staša Zurovac. Uz Ozrena Grabarića, koji tumači glavnu ulogu, u predstavi igraju Mladen Vasary, Mislav Čavajda, Goran Bogdan, Maja Posavec, Damir Šaban, Dražen Šivak, Damir Poljičak, Jure Ivanušič, Zoran Pribičević, Igor Kovač i Filip Detelić.

Ovaj "gangsterski komad o korupciji, kriminalu, cvjetači i vlasti" na Malom Brijunu ovog je ljeta vidjelo oko 4.000 gledatelja na 11 izvedbi, a u Zagrebu će se 18. rujna održati dvije izvedbe - u 18 i u 21 sat.

Prodaja ulaznica na blagajni HKN Zagreb. Informacije i rezervacije: 01 4888 415, 091 79 67 197 i 091 56 65 450. Cijena ulaznice: 80 i 120 kuna.

B. Brecht: CABARET BRECHT – ZADRŽIVI USPON ARTURA UIJA
redateljica: Lenka Udovički
skladatelj: Nigel Osborne
dramaturginja: Tena Štivičić
scenograf i oblikovatelj svjetla i videa: Deni Šesnić
kostimografkinja: Bjanka Adžić Ursulov
koreograf: Staša Zurovac
autor songova i oblikovatelj zvuka: Davor Rocco
scenski pokret: Mladen Vasary
korepetitor i dirigent: Karlo Hubak
asistent redateljice i oblikovatelj videa: Marin Lukanović
lektorica: Marina Vujčić
inspicijentica: Sonja Kovačić
igraju:
Ozren Grabarić
Mladen Vasary
Mislav Čavajda
Goran Bogdan
Maja Posavec
Dražen Šivak
Damir Šaban
Jure Ivanušič
Damir Poljičak
Igor Kovač
Zoran Pribičević
Filip Detelić
sviraju:
Petrojvic Blasting Company

Alegorija je postala stvarnost
Zadržvi uspon Artura Uija Brecht je napisao u manje od mjesec dana, 1941. Boravio je u Finskoj, već nekoliko godina u egzilu iz Hitlerove Njemačke, čekao je vizu za Ameriku koja još nije bila ušla u Drugi svjetski rat. Pisao ga je s neskrivenim didaktičnim ciljem – pružiti američkoj publici jasnu uzročno-posljedičnu analizu tada recentnih događaja u Njemačkoj i upozoriti na činjenicu da je Hitler, ta monstruozna pojava pred kojom je zanijemio cijeli svijet i još se dugo pitao kako li je to samo moguće, doživio jednostavan, progresivni i sasvim zadrživi rast kojega su omogućile osobitosti kapitalizma, psihološki mehanizmi naroda suočenog s ugroženom egistencijom i isprva sitne koruptivne metode akumulacije moći koje zanemaruju svijest o dugoročnoj odgovornosti.
Zbog američke je publike kronologija događaja iz godina prije Drugoga svjetskog rata i jačanja nacionalsocijalizma transponirana iz stvarnoga povijesnog registra u gangsterski milje Chicaga tridesetih godina dvadesetog stoljeća. U gotovo karikaturalnom svijetu sitnih gangstera koji se, prvo otvorenim uličnim kriminalom, a onda sofisticiranijim metodama, uspinju do sve veće moći, prepoznajemo stvarne likove iz Hitlerove neposredne blizine. Tako je Ernst Röhm postao Ernesto Roma, Uijev takozvani poslovni tajnik i desna ruka, Joseph Goebbels cvjećar Givola, a Hermann Göring gangster Emanuele Giri.
No za razliku od scenarija koji se bave alternativnim projekcijama povijesti, poput onih što bi bilo da je atentat na Hitlera uspio, Brechtova je formula jednostavnija – pasivnost, konformizam, fašizam. Pognuti glavu pred prvim znakovima tiranije utire put strategiji koja će, malo pomalo, desenzibilizirati svijest građana i pripremiti teren za nezapamćene zločine, u to vrijeme tek u povojima.
No današnje čitanje komada nudi neobičan obrat. Što je u Brechtovo vrijeme bila alegorija, pojednostavljena gotovo groteskna slika zajedničke avanture mafije i vlasti u pohodu na moć i profit, danas djeluje neobično stvarno. Likovi podignuti na razinu karikature, kako bi metafora bila jasnija, izgovaraju doslovne citate iz današnjih novina. Primjeri zloupotrebe moći i eksploatacije malih ljudi unutar sustava koji je od proizvodnje postao sustav potrošnje događaju se opet u planetarnim razmjerima. Od skandala o odobrenim kreditima za nikad sagrađene projekte, akumulacije sve većih, nepotrošivo, neupotrebljivo velikih dobara, sve jeftinije radne snage, pa do primjera kapitalizma katastrofe koji brzinom koja dolikuje kolima hitne pomoći uklizava u područja potresena kataklizmičnim događajima poput elementarnih katastrofa ili terorističkih napada i koristi razaranje kao priliku za novu gradnju – veću, ljepšu, isplativiju. Matrica je poznata. A sve to transparentije nego ikad u okvirima osvojenih sloboda današnjice. Elastična kapitalistička etika, na koju je Brecht uporno upozoravao, pokazala se neiscrpno prilagodljivom, preživjela je turbulentno dvadeseto stoljeće i nadživjela sve burne pokrete i kontroverzne revolucije. Ukomponirala je u sebe slogane osvojenih sloboda i pokliče ugaslih pobuna.
Na sreću, dekadencija kasnog kapitalizma upućuje na njegov zalaz.
Ako je lik, prema Brechtu, zbroj svih društvenih okolnosti, onda su suvremeni likovi opterećeni dubokim paradoksima današnjice. U nominalnoj slobodi groteskno ovisni o ponuđenim izborima, prijeti im paraliza duha. Sve se smije i sve je moguće, ali je svakom svom neuspjehu čovjek sam kriv. Napokon, što se još može reći, i što u kazalištu, kad nam se čini da je sve već rečeno i kad je upravo preopterećenost informacijama ključna činjenica u našoj rastućoj ravnodušnosti. Ali možda baš zato i danas vrijedi Brechtova misao: ‘Teškoće se ne mogu prevladati tako da se o njima šuti.’

Tena Štivičić