U povodu premijere Pustolova pred vratima Milana Begovića u režiji Tomsilava Pavkovića razgovarali smo s glumcima koji tumače glavne uloge u predstavi o njihovim likovima i načinu na koji su ih doživjeli.

Olga Pakalović, zapažena osobito po ulogama Sestre Magdalene u Gloriji i Olge u Tri sestre, tumači glavni lik Agneze o kojem kaže: "Jako mi je drag taj lik. Ima nešto jako poetično u načinu kako je napisan, i mislim da je to većim dijelom lik atmosfere. Ja sam sada u fazi kada mi se u mislima prelama život i smrt, polako se stari, otvaraju se neki životni džepići u kojim mi je ovaj lik upravo došao kao neko propitivanje. Ono što bi voljela je da Pustolov negdje na kraju bude predstava prepoznavanja. Agnezi se ispuni želja da živi život posljednju noć, jer je bolesna i nije ga mogla živjeti do tada. U tome ima puno lirike i to mi je blisko - Agneza mi nije ni strana ni neuhvatljiva."

Franjo Kuhar, kojeg zagrebačka publika najviše pamti po ulogama Mitcha u Tramvaju zvanom žudnja i Klanfara u Ledi, glumi Agnezinog dobroćudnog muža. O toj ulozi Kuhar kaže: "Kad Pustolov, tj. Smrt dogovori da će Agneza proživjeti obe strane života, nužna su dva antipoda, s jedne strane muž, koji je metafora dobrote i praštanja, a s druge strane "šuft", ološ. Potrebni su i jedan i drugi da bi se uspostavio trokut i nategnuli svi mogući odnosi ljubavi koje prate jedan mogući život. Muž je dosljedan u toj zadaći koju mu je Pustolov dao, on čak kaže da bi joj on i mogao oprostiti, ali ona u sebi ima strašnog suca. Dakle, o njoj se radi, u njezinoj svjesti da je to skrenulo u neki drugi put. Muž do kraja igra ulogu u osvješćivanju Agneze i njezinog kraja."
Kuhar ne igra prvi put takve junake pune razumijevanja i suosjećanja. "Mene uvijek dopadnu uloge ljudi koji bi trebali razumjeti neke pojave u društvu i odnose među ljudima. Danas je sve manje u društvu takvih ljudi, a možda su i više deklarativni nego što bi bili spremni stajati iza svojih riječi. No, barem ih ima u literaturi."

Luka Dragić, koji je osobito zapažen po ulogama Arkadija u Očevima i snovima, Romea u Romeu i Juliji i Johna u Važno je zvati se Ernest, glumi Gospodina sa šarenim prslukom o kojem kaže "Taj šareni prsluk je njegovo vanjsko obilježje rušenja konvencija. On je zapravo arhetip muškarca koji se vrlo površno odnosi prema svemu, prema životu, pa tako i prema onome o čemu je tu najviše slučaj – prema ženama. Mislim da ga Begović nije ni koncipirao kao rušitelja konvencija, već je to čovjek vrlo simplificiranih namjera i shvaćanja, što Agnezu dovede u emotivne rupe. Kao takav, on je potreban da bi Agnezi pokazao još jedan aspekt života."

O liku Smrti, kojeg tumači Livio Badurina, moći ćete pročitati više u opširnijem intervjuu s tim glumcem, nedavno nagrađenim Nagradom hrvatskog glumišta za ulogu Laure u Dundu Maroju i zapaženim po ulozi Kaligule u istoimenoj predstavi Teatra Ulysses.

U predstavi u sklopu tzv. Kora Smrti nastupaju i Alen Šalinović, Ivan Glowatzky, Kristijan Potočki, Barbara Vicković, Mirta Zečević i Marija Tadić .