Nikša Bareza

Nikša Bareza rodio se u Splitu, a dirigiranje je diplomirao 1959. na Muzičkoj akademijiu Zagrebu te nastavio usavršavanje kod Milana Sachsa, Hermanna Scherchena i Herberta von Karajana. Godinama je surađivao s velikim dirigentima poput Lovre pl. Matačića, Ferdinanda Leitnera, Otmara Suitnera, Nikolausa Harnoncourta i sa skladateljskim klasicima 20. stoljeća, primjerice Benjaminom Brittenom, Carlom Orffom, Olivierom Messiaenom,
Luigijem Dallapiccolom, Goffredom Petrassijem, Dmitrijem Šostakovičem, Luigijem Nonom.

Najprije je bio dirigent i ravnatelj zagrebačke Opere (1965.-74.), zatim je angažiran kao stalni dirigent opera u Zürichu, Sankt Peterburgu i Grazu, gdje je bio i šef-dirigent tamošnje Filharmonije. Stalni je gost-dirigent Hamburške opere, Bečke državne opere i milanske Scale, gdje je prvi put nastupio 1991. ravnajući Parsifalom R. Wagnera te se istaknuo nizom uspjelih predstava. Redovit je gost vodećih europskih opernih kuća u Parizu, Berlinu, Münchenu, Frankfurtu, Dresdenu, Leipzigu, Pragu, Bologni, Firenzi, Parmi, Oslu, Moskvi, Rigi, Minsku… Od 2001. do 2007. bio je glavni glazbeni ravnatelj Opere i Filharmonije Robert Schumann u Chemnitzu. Redovit je gost najvažnijih stranih koncertnih pozornica te glazbenih festivala, na kojima nastupa u suradnji s vodećim europskim orkestrima Salzburga, Münchena, Frankfurta, Düsseldorfa, Rotterdama, Milana…, primjerice održao je 25 koncerata s pet različitih europskih orkestara, uključivši Mozarteum u salzburškome Festspielhaus.

Godine 2008. u Santiago de Chileu s velikim je uspjehom ravnao Puccinijevom operom La Bohème, a 2010. ostvario je zapažene premijere Wagnerova Tannhäusera u Teatro Verdi u Trstu i Puccinijevih La Bohème u Théâtre du Capitol u Toulouseu. Ravnao je premijernom izvedbom Beethovenova Fidelia u povodu 200. godišnjice neovisnosti Meksika, 100. godišnjice revolucije te otvorenja obnovljene zgrade Opere Palacio de Bellas Artes u Mexico Cityju, gdje mu je 2011. ponuđen status gostujućega šefa-dirigenta. Devetnaest je godina bio šef-dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a.

U svojemu se radu osobito zalaže za suvremenu glazbu te veliku pozornost posvećuje hrvatskoj glazbenoj baštini i novim djelima domaćih skladatelja.
Dobitnik je brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja; austrijske Nagrade Johann Jozef Fux, dobivene za dostignuća ostvarena u kulturi Republike Austrije, Nagrade grada Graza, Nagrade grada Zagreba, Nagrade Vladimir Nazor, Nagrade Milka Trnina, tri nagrade Judita na Splitskome ljetu, tri Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade Josip Štolcer Slavenski, Nagrade Lovro pl. Matačić za životno djelo, Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, diskografske nagrade Porin za životno djelo i mnogih drugih. Od 2014. ponovno je ravnatelj Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u kojoj priprema premijerne izvedbe najzahtjevnijih domaćih i stranih djela operne
i baletne literature.