Mauricio García Lozano

IMG_4520CB (Custom)Mauricio García Lozano kazališni je redatelj, glumac, prevoditelj, oblikovatelj zvuka i profesor. Diplomirao je režiju 1995. godine na Universidad Nacional Autónoma de México (UNAM), usporedno studirajući i klavir na meksičkome Instituto Nacional de Bellas Artes (INBA).

Kao kazališni redatelj postavio je više od pedeset djela, najvećim dijelom suvremenih meksičkih i svjetskih dramskih pisaca, poput Flavia Gonzáleza Mella, Gerarda Manceba del Castilla, Ximene Escalante, Harolda Pintera, Davida Mameta, Carole Fréchette, Rolanda Schimmelpfenniga, ali i mnoga djela klasičnoga dramskog repertoara Corneillea, Shakespearea, Goethea, Sofokla, Wildea, itd.

Osnivač je i umjetnički ravnatelj Teatro del Farfullero, kazališta sa sjedištem u Meksiku, u kojemu je od 1998. režirao petnaestak predstava.

Predaje režiju i kazališnu umjetnost od 1997. na Centro Universitario de Teatro (dio UNAMa) u Mexico Cityju, na prestižnoj školi glume CasAzul od 2002., na Državnoj kazališnoj školi (ENAT) od 2012. te od 2014. na Bellas Artes Opera Studio (EOBA). Jedno je vrijeme voditelj bio voditelj televizijske emisije posvećene opernoj glazbi Opere Prima.

U montrealskome Théâtre d’Aujourd’hui, 2002. je s velikim uspjehom režirao praizvedbu drame Jean et Béatrice Carole Fréchette, nakon čega se nastavničkome timu Kanadske državne kazališne škole (National Theatre School of Canada).

Godine 2006. bio je pozvan otvoriti amsterdamski World Music Theater Festival s predstavom Frida Kahlo, Unos Cuantos Piquetitos u izvedbi njegove kompanije Teatro del Farfullero, koja je zatim gostovala u jedanaest europskih gradova.

García je dobitnik nekoliko značajnih strukovnih nagrada, među ostalima Nagrade José Enrique Gorlero, meksičkoga Udruženja kazališnih kritičara za režiju predstave Las Tremendas Aventuras de la Capitana Gazpacho Gerarda Manceboa.

Od svibnja 2005. član je meksičke umjetničke organizacije Sistema Nacional de Creadores de Arte.

Prva operna režija bio mu je Mozartov Don Giovanni 2009. godine za otvorenje 25. Festival de México, nakon čega ga je časopis Opera Now prozvao briljantnim meksičkim kazališnim redateljem.

Godine 2009. režirao je Egmonta Goethea – Beethovena, u koprodukciji Meksičke nacionalne kazališne kompanije i Simfonijskoga orkestra Jalape, 2010. Beethovenova Fidelia za Meksičku nacionalnu operu u povodu otvaranja obnovljene meksičke Palacio de Bellas Artes, a 2011. za New London Consort postavio je Vilinsku kraljicu, izvedenu u londonskome Queen Elizabeth Hall, koja je puno gostovala diljem Europe.

Za Festival de Teatro Clásico u Méridi režirao je Sofoklovu Antigonu, a posljednje režije su mu ; Salome O. Wildea, La Petite Pièce en haut de l’Escalier C. Fréchette, Polaroid Stories N. Iizuke, Romeo i Julija, Kako vam drago i Rikard III. Shakepearea.

Režija Mozartova Figarova pira prvo je Garcíjino gostovanje u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu.