Opera

Maestro Zoran Juranić obilježio 40. godina umjetničkoga rada

Maestro Zoran Juranić ravnao je predstavom Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, u režiji Krešimira Dolenčića 20. listopada 2017. te time obilježio  40 godina umjetničkoga rada.

Nastupili su: Siniša Štork kao Gazda Marko, Sofia Ameli Gojić kao Doma,  Valentina Fijačko Kobić kao Đula, Stjepan Franetović kao Ero, Ljubomir Puškarić kao Mlinar Sima, Ana Zebić Kostel kao Čobanče te Neven Mrzlečki kao Momče.

Najuspješnije i najpopularnije djelo Jakova Gotovca opera Ero s onoga svijeta odavno je ubrojen među najuspjelije slavenske komične opere, a od praizvedbe u zagrebačkome HNK 1935. gotovo ne silazi s repertoara svih hrvatskih nacionalnih kuća. Brojni osvrti o predstavama postavljenim na stranim pozornicama ocjenjuju Eru zaštitnim znakom hrvatske opere, koji prenosi pjesme i plesove svoje domovine u svijet, pri čemu su dramska riječ i glazba idealno spojene. Glazbeni kolorit, bujna orkestracija, živahni ritmovi, pjevne vokalne linije koje neprekinuto teku u uskoj su vezi s iznimnim libretom Milana Begovića prepunim duhovitih i domišljatih stihova. Glavni lik opere i pokretač radnje je Mića, mladić iz bogate seoske obitelji Dalmatinske zagore.
Dok pokušava pronaći djevojku s kojom bi se oženio, na majčin se savjet prikazuje kao siromah, kao Ero s onoga svijeta, jer želi biti siguran da ga odabranica Đula iskreno voli. Iako je mnoge prevario, na kraju mu je sve oprošteno i on dobije djevojku koju ljubi. Efektan baletni finale opere, furiozna tempa, svojevrsna je oda pučkom načinu života, u kojem glazba prožeta etnosom dalmatinskoga zaleđa dolazi u prvi plan.

Vječni mladić! —Vijenac

Skandiranje, uzvici, ustajanje, oduševljenje… sve to u čast 80. rođendana Ere s onoga svijeta. —Jutarnji list

Dvadeset pet godina ta predstava stiliziranih folklornih okvira neprekidno je na repertoaru, prikazana 146 puta. U njoj se izmijenilo mnoštvo solista u glavnim ulogama, od kojih je dio nazočio svečanoj izvedbi 2. svibnja, i bio predstavljen publici… —Vijenac

Akademik Zoran Juranić, hrvatski skladatelj, dirigent i sveučilišni profesor, desetljećima je bio vezan s Operom Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, u kojoj je glazbeno realizirao mnoge predstave te obnašao velik broj funkcija.

Zoran Juranić rođen je 1947. u Rijeci, gdje je završio gimnaziju i srednju muzičku školu. Od 1965. Studirao je  na Muzičkoj akademiji u Zagrebu najprije glazbenu teoriju, zatim kompoziciju u klasi prof. Stjepana Šuleka i dirigiranje u klasi prof. Igor Gjadrova. Poslije diplome dirigiranja 1972. godine dobiva mjesto zborovođe u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je od 1988. bio stalni dirigent, a od 2002. do 2005. i ravnatelj Opere. Surađivao je sa svim našim opernim kazalištima te  je 1989. do 1990. bio umjetnički ravnatelj Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a od 1992. do 95. i od 1997. do 2002. Umjetnički ravnatelj Opere HNK u Osijeku. Uz to je od 1975., s prekidima, bio honorarni predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Pedagoškoj akademiji u Osijeku te u područnim odjelima kazališne Akademije u Rijeci i Osijeku.

Od 2005. Zaposlen je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u zvanju redovitog profesora. Stalni  je gost-dirigent Opere novosadskog Srpskog narodnog pozorišta te šef dirigent Društvenoga orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu. Kao dirigent debitirao je 1970., a za opernim pultom HNK u Zagrebu prvi je put nastupio 1977. ravnajući predstavom Verdijeva Trubadura. Uz niz simfonijskih i koncertnih skladbi, njegov repertoar obuhvaća pedesetak opernih djela iz svih stilskih razdoblja. Nastupao je u svim zemljama bivše države, te u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.

U njegovu skladateljskom opusu ističe se operna farsa Govori mi o Augusti, prema djelu Luke Paljetka, praizvedena 1999. na Muzičkom biennaleu u Zagrebu, operna sapunica Pingvini, prema predlošku Dubravka Mihanovića, izvedena u Hamburgu i Zagrebu 2007., operna fantazija Posljednji ljetni cvijet, prema predlošku Luke Paljetka, koja je praizvedena u Novom Sadu 2013., a zatim izvedena u Zagrebu i Szegedu. Tu je predstavu TV kanal Arte izravno prenosio na internetu, što je bio prvi međunarodni internetski prijenos jedne hrvatske opere. Za svoje opere sam pisao i libreta, a u više se navrata okušao i kao operni redatelj.

Treba spomenuti i niz scenskih, orkestralnih i komornih skladbi; operetno – kabaretski karusel Fritz i pjevačica, Pečuh 1993., simfonijski torzo Inter arma narrant Musae, što je izvođeno kao balet u Osijeku 1994., Gagliarda 2002. i Didaskalije 2003. za gudački orkestar, Canti all’antica za violoncello i gudače 1985., Cantatina za sole, zbor i udaraljke 1993., Fanfaronata za puhački orkestar 1995., A Luca Sorgo za komorni orkestar 2001., Klavirski kvartet 1973., Sonate za violinu 1973., Sonate za gitaru 2000., Pjesme tjeskobe za glas i violoncello 1986., Sinfonia umile 2005., Gudački kvartet 2009., Koncert za violu i gudače 2011., O smrti i ljubavi za mezzosopran i gitarski trio, 2014., Jesenji septet 2015., Ciaccona concertante za komorni orkestar 2016. itd. Izdan mu je i autorski CD nosač zvuka s pet skladbi. Kao dirigent s posebnim se zanimanjem bavi zaboravljenim ili rjeđe izvođenim djelima i skladateljima te je povezavši muzikološki interes sa svojom skladateljskom i dirigentskom vokacijom revidirao i izveo niz zanemarenih djela naše glazbene baštine, poput psalma Babilonskijem nad rijekama i 8. simfonije Luke Sorkočevića, Gudačkog kvarteta i psalma Dixit Dominus Antuna Sorkočevića, Requiema za Ruđera Boškovića Julija Bajamontija i dr. Glavni dio njegova zanimanja posvećen je opernoj baštini, a u središtu su djela Ivana pl. Zajca. Od 1989. do danas revidirao je, priredio za izvedbu i izveo niz Zajčevih scenskih djela: opere Lizinka, Zlatka, Ban Leget, Mislav, koju je 1995. u Osijeku i režirao, Amelia, operu-oratorij Prvi grijeh i operetu Momci na brod. Jedan je od osnivača festivala Zajčevi dani u Rijeci. Drugi skladatelj kojemu je posvetio punu pozornost  je Istranin Antonio Smareglia.  Osim što je izveo njegove opere Istarska svadba i Oceana, napisao je i više muzikoloških tekstova o njemu te sudjelovao na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Revidirao je i izveo operu Oganj Blagoja Berse, odlomke iz opere Zrinyi Augusta Adelburga-Abramovića te je ravnao praizvedbama opera Turci pod Siskom Miroslava Miletića, Preobražaj Stanka Horvata i Crux dissimulata Srećka Bradića. U Hrvatskoj i Italiji tiskano je više njegovih muzikoloških radova o Zajcu, obitelji Sorkočević, Smaregliji, Zandonaiju i dr. S Društvenim orkestrom HGZ-a izdao je i CD s nepoznatim skladbama iz zbirke Udina-Algarotti (Robuschi, Anfossi, Dittersdorf, Pleyel), koje je i priredio za izvedbu. Godine 2014.  u izdanju HAZU tiskana je opsežna zbirka popijevaka Vatroslava  Lisinskoga u njegovoj redakturi, a kao redaktor pripremio je za tisak operu Porin te više djela Jarnovića, Stratica, Klobučara, Bjelinskoga, Mačeka i Devčića. Prevodio je operna libreta s  talijanskog i francuskog jezika. Neko vrijeme, od 1970. do 73., djelovao je i kao glazbeni kritičar u Studentskom listu i Telegramu. Za svoj rad dobio je više priznanja i nagrada, spomenimo Nagradu najboljem dirigentu za vođenje predstave Macbeth Verdija na Opernome festivalu u Ljubljani 1886., Nagradu Vladimir Nazor za 1990. godinu, Nagradu Josip Štolcer-Slavenski za 1992. i 1999. godinu, Nagradu Grada Zagreba 2000., Povelju Grada Rijeke 2001. te nagradu HAZU 2001. za operno djelo Govori mi o Augusti. Njegov Koncert za violu i gudače dobio je 2012. nagradu HDS-a  Boris Papandopulo za najbolju skladbu nastalu u 2011. godini. Za operu Posljednji ljetni cvijet dobio je 2014. Nagradu HAZU i Nagradu Milka Trnina, a 2017. dobio je Nagradu Porin za životno djelo. Nositelj je ordena Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Od 2014. godine redoviti je član HAZU. Član je Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, Hrvatskoga muzikološkog društva i Društva hrvatskih skladatelja, gdje je od 2012. do 2016. bio i predsjednik te Upravnoga odbora fondova Stjepan Šulek i Lovro i Lilly Matačić, u kojemu  je od 2015. predsjednik Upravnoga odbora, od 2010. do 13. bio je i predsjednik Upravnoga vijeća Zagrebačke filharmonije. Bio je član mnogih ocjenjivačkih sudova na raznim natjecanjima.

Nedavno je ravnao svečanim koncertom za otvorenje sezone u riječkome HNK Ivana pl. Zajca uz pijanista Aljošu Jurinića (Zajc, Prokofjev, Beethoven) te uz Zagrebačke soliste izvodio skladbe Ive Josipovića na njegovu jubilarnom koncertu. Upravo dovršava orkestralnu skladbu Suze svetog Lovre koja će biti praizvedena u studenome na opatijskoj Glazbenoj tribini, a nakon toga će skladati koncertantno djelo za klavir i komorni orkestar po narudžbi Samoborske glazbene jeseni, za ovogodišnjeg laureata natjecanja, pijanista Ivana Vihora Krsnika Čohara. U pripremi je i novi CD njegovih skladbi pod nazivom Pola stoljeća komorne glazbe.