Krabuljni ples

Krabuljni ples najpopularnija je opera iz takozvanog Verdijeva prijelaznog razdoblja, a popularnost su joj osigurale nenadmašne melodije i blještave arije svih protagonista, bogate orkestralnim bojama i dramatskim nabojem koji se neprekinuto uzdiže do finala. Da će se to dogoditi, bilo je jasno već na rimskoj praizvedbi 1859. godine, kad je Verdi trideset puta trijumfalno izlazio pred zastor zahvaliti oduševljenoj publici.

Kao jedna od najljepših Vedijevih opera skladana je, slikarskim rječnikom rečeno, u chiaroscuro tehnici nepogrešivo uočljivoj već u preludiju: mračna tema u basovskoj dionici koja je tijekom cijele opere pridružena urotnicima, suprotstavljena je svečanoj harmoniji vladara i lirskoj ljubavnoj temi. Ambivalentnom zvuku opere pridonosi miješanje Verdijeve melodioznosti s francuskim melodramskim stilom, osobito uočljivim u glazbi napisanoj za ulogu paža Oscara, čije su arije u obliku francuskog kupleta. Tom se operom Verdi formalno, nakon vrlo napredno koncipiranih Macbetha ili Simona Boccanegre, vratio strogo odi jeljenim arijama, duetima, ansamblima i zborovima. Vrhunac djela središnji je ljubavni duet koji čini apsolutno uporište partiture.