U subotu 27. prosinca u 18,00 sati Opera HNK u Zagrebu izvela je opere Plašt, Sestra Angelica i Gianni Schicchi Giacoma Puccinija, premijerno izvedne 7. ožujka 2008. Redatelj je Arnaud Bernard, a izvedbom je ravnao Ivo Lipanović.
U Plaštu su u glavnim ulogama nastupili Siniša Hapač (Michele), Adela Golac Rilović (Giorgietta), Damir Fatović (Luigi), Ivanka Boljkovac (Frugola), u Sestri Angelici Vedrana Šimić u naslovnoj ulozi te Cecilija Car kao Kneginja, a u Gianniju Schicchiju Kiril Manolov (Gianni Schicchi), Marija Kuhar Šoša (Lauretta) te Tvrtko Stipić (Rinuccio). Špiru Guberinu u ulozi Buosa Donatija zamijenio je Ioan Barbu.
U subotu 6. prosinca u svim trima operama nastupila je Cecilija Car, dobitnica nagrade Marijana Radev za najbolju žensku opernu ulogu, ostvarenu u sezoni 2006./07. Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu dodijeli mezzosopranistici Ceciliji Car za ulogu Madame de Croissy u predstavi Razgovori karmelićanki Francisa Poulenca, pod dirigentskim vodstvom Michaela Helmratha i u režiji Krešimira Dolenčića.
Scenografkinja je predstave Emmanuelle Favre, kostimografkinja Carla Ricotti, za oblikovanje svijetla zaslužan je Patrick Méeus dok je Josip Šego asistent dirigenta, Stefano Trespidi asistent redatelja, a suradnica kostimografkinje Petra Dančević.
Na premijeri su u Plaštu glavnim ulogama nastupili Siniša Hapač (Michele), Natalija Dercho (Giorgietta), Marc Heller (Luigi), u Sestri Angelici Gabriela Georgieva u naslovnoj ulozi, Zlatomira Nikolova kao Kneginja, a u Gianniju Schicchiju Kiril Manolov (Gianni Schicchi), Lana Kos (Lauretta), Domagoj Dorotić (Rinuccio) i dr.
Pogledajte
podjelu svih uloga u ovim operama u ovoj sezoni.
Drama milieua ( Plašt), studija duše ( Sestra Angelica) i burleska ( Gianni Schicchi) bave se različitim aspektima smrti. Mjesta radnje su Pariz, samostan u Italiji i Firenza.
Plašt portretira bijedan život Michelea kojeg nevjera žene tjera na osvetu i ubojstvo.
Kao lirski balans, Sestra Angelica odvodi nas u samostan, gdje tragična sudbina časne sestre završava mističnom transfiguracijom i smrću.
Gianni Schicchi pomoću zamjene identiteta i persiflaže naoko podupire plan kako da obitelj u rukama zadrži pokojnikovo nasljedstvo, ali ih izigra odredivši najveći dio ostavštine sebi samome.
Operne jednočinke Triptiha oduvijek su zamišljene da se izvode zajedno. Puccini ih je završio 1918, ostvarivši prava remek-djela – tri impresionističke karakterne studije potpuno drugačije od konvencionalnih opera svog vremena. Brojni poznavatelji kompozitorovog opusa suglasni su da je Triptih njegovo najbolje ostvarenje, dok je Puccini svojim najvrjednijim djelom smatrao Sestru Angelicu.