Intervju: Peter Pawlik, operni redatelj

S austrijskim opernim redateljem Peterom Pawlikom razgovorali smo o režiji operne predstave Pepeljuga Gioachina Rossinija. Peter Pawlik je nakon studija germanistike i teatrologije diplomirao opernu režiju na bečkoj Hochschule für Musik und darstellende Kunst 1994. godine s izuzetnim uspjehom, zbog čega je nagrađen priznanjem austrijskog Ministarstva prosvjete i culture, a za vrijeme studija tri je godine umjetnički vodio Wiener Taschenoper.
Od 1995. do 1999. godine angažiran je u Bečkoj državnoj operi kao nadzornik predstava i asistent redatelja. Surađivao je sa značajnim redateljima poput Christine Mielitz, Roberta Carsena, Hansa Neuenfelsa, Herberta Wernickea, Marca Artura Marellija i Götza Friedricha. Od 2000. do 2003. godine djeluje kao izvršni producent opere Stadttheatra u Hildesheimu.
Režirao je raznovrsna djela s opernog repertoara - Figarov pir u Augsburgu, Carmen u Halleu, Arijadna na Naxosu u Philadelphiji, Prosjačka opera, Gianni Schicchi, Španjolski sat, Nadmudrena nevjera i Tartuffe u Wiener Kammeroper, Romeo i Julija, Werther, Fidelio, Nasilje nad Lukrecijom, Razbojnici, Jenufa u Hildesheimu. Režirao je i brojna suvremena operna djela, poput Sablasne sonate i Gospođice Julije u Wiener Taschenoper, Strojar Hopkins u Oper Wien, Druga gospođa Kong i Nixon u Kini u Wiener Operntheateru.
Od 2003. godine djeluje kao slobodni umjetnik. Živi u Beču sa suprugom, opernom pjevačicom Ruxandrom Donose.

Kako biste opisali svoj pristup operi Pepeljuga?

Ovo je prva Pepeljuga u mojoj redateljskoj karijeri. Pristup djelu bio je uvjetovan nekim datostima. Ova Pepeljuga nastala je u koprodukciji HNK u Zagrebu, CEE Musiktheatera i Opere iz Bukurešta. Pepeiljuga u Zagrebu nije izvođena više desetljeća, a u Bukureštu nikad, što je tražilo različit pristup od onog primjerice u Frankfurtu ili Londonu gdje se to djelo postavlja češće i gdje ga redatelji moraju dobro pretresti kako bi publici pokazali što je još prisutno u njemu, te im dali im nešto novo za razmišljanje i pritom, dakako, bili različiti.

Cilj je bio postaviti operu tako da priča, budući da se ipak razlikuje od svima poznate bajke, bude dobro ispričana i svima razumljiva. Dakako da sam istodobno nastojao učiniti je modernom, ponešto različitom, živom, zabavnom i tragičnom jer mislim da je riječ o jednoj od najbolje oblikovanih opera na cijelom repertoaru. Ravnoteža između zlih i dobrih likova čini djelo homogenim, a u libretu gotovo da nema ni jedne riječi viška. Kada sam prvi put vidio partituru i obilje riječi i nota pomislio sam što kao redatelj mogu s tim napraviti, no kad sam ušao dublje u pripremu, ideje su same navirale.

Veliku pozornost posvetili ste detaljima...

Vjerujem da me zbog mnoštva detalja na kojima inzistiram tijekom pokusa ansambl ne voli baš puno (smijeh). Smijeh je ono što je najteže izazvati, čak i u komediji. Da bi se polučio najbolji komični učinak tajming mora biti savršen te je upravo stoga preciznost najvažnija. Također je važan i automatizam u scenskom pokretu jer kad to postignu izvođači su slobodniji i mogu se u potpunosti usredotočiti na interpretaciju.

Kako je bilo surađivati sa solistima.

Počet ću sa solistima koji su članovi ansambla. Uloga Don Magnifica je po meni najveća uloga u operi, kako zbog solističkih dionica tako i zbog sudjelovanja u ansambl scenama. Pjeva je Ozren Bilušić koji je rođeni komičar, što se rijetko sreće osobito u kombinaciji s odličnim glasom. Bilušić je prepun ideja i prijedloga te je ponekad teško odlučiti koji od njih uključiti u predstavu. Tu je i sjajan kvartet mladih pjevačica koji nastupa u ulogana zlih sestara: Marija Kuhar Šoša i Ivana Kladarin su Clorinde, a Anastazija Kaptelova i Marta Babić su Tisbe. Primjerice arija Clorinde ne izvodi se često jer je nije napisao Rossini, no uključili smo je u operu jer nam je trebalo vrijeme za promjenu kostima i scene. Obe pjevačice izvode je pjevački tako dobro da to podiže njezinu kvalitetu na vrlo visoku razinu, a uz to su i glumački uvjerljive.
Tu su i dva Dandinija, iskusni i vješti Kiril Manolov i vrlo mladi Marko Mimica pred kojim je budućnost. I Ivica Čikeš i Luciano Batinić sjajni su u ulozi Alidora. Dejan Vrbančić se kasnije uključio u pripreme kao Don Ramiro, no pojačanim angažmanom brzo je usvojio glumački dio uloge, dok je pjevački na visini zadatka.

Kućna Pepeljuga Helena Lucić uistinu je odlična, a posebice je dojmljiv intenzitet njezine glume. Yang Yang (Don Ramiro) ima glas koji je stvoren za visoke note, glumački je također dobar i lijepo je s njim surađivati. Niam Liang vrlo je apartna, elegantna i ženstvena, osoba koja može izvesti sve što je potrebno u tren oka. Zanimljiva je i kvaliteta zrelosti koju unosi u svoju interpretaciju Pepeljuge.

Kako je došlo do vašeg angažmana na ovoj produkciji?

Moram priznati da mi nisu poznati razlozi zbog kojih je upravo meni ponuđena režija ovog projekta. Obojici ravnatelja Opera pokazao sam DVD-ove nekolicine mojih radova i vjerujem da su te snimke bile presudne. Intendant bukureštanske Opere predložio je mene i Zagreb je prihvatio. Koji god bili razlozi mog izbora, drago mi je da sam dobio priliku raditi Pepeljugu.

Uglavnom djelujete u kazalištima na njemačkom govornom području i dosad ste rjeđe režirali djela iz opernog željeznog repertoara.

Uz iznimku Arijadne na Naxosu koju sam radio u Philadelphiji, uglavnom sam radio na njemačkom govornom području. To što u svojoj redateljskoj biografiji još nemam toliko najpoznatijih djela iz željeznog repertoara, rezultat je spleta okolnosti, ali i moj izbor. Djela iz repertoara koji se ne izvodi tako često velik su izazov. S vremena na vrijeme bilo bi lijepo režirati Otella ili Don Giovannija ili neko slično djelo i nadam se da ću ih u budućnosti i režirati. Tijekom studija na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču imao sam vlastitu opernu skupinu i postavljali smo isključivo suvremena operna djela. Čini se da me još od tog vremena prati glas da uspješno režiram djela koja nose reputaciju teških za postavljanje. Pepeljuga je dakako iznimka i stoga je poseban izazov i užitak raditi je.

Razgovarao Goran Ivanišević