In memoriam Nenadu Lhotki

Poznati hrvatski baletni umjetnik Nenad Lhotka umro je 2. siječnja 2011. u kanadskom Winnipegu.

Nenad Lhotka, baletni plesač, koreograf i pedagog, bio je najmlađi od tri sina poznatog hrvatskog skladatelja Frana Lhotke. Rođen je u Zagrebu 30. studenoga 1922. godine. Osnove baleta učio je kod Ane Roje i Oskara Harmoša u baletnom studiju koji su oni osnovali u Zagrebu 1939. godine. U proljeće 1941. godine kao volonter postaje član Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Već sljedeće godine plesao je solo u Aidi, a 1943. godine nastupio u ulozi Mirka u Đavlu u selu Frana Lhotke s partnericom Anom Roje. Proslavio se ulogom Romea u Romeu i Juliji Sergeja Sergejeviča Prokofjeva u znamenitoj koreografiji Margarete Froman. Bila je to prva izvedba Prokofjevljeva baleta izvan Sovjetskog Saveza i prva izvedba koju je vidjela londonska publika prigodom gostovanja zagrebačkog baleta 1955. Za svoju interpretaciju Romea, Nenad Lhotka je 1949. godine nagrađen saveznom nagradom. Iste je godine dobio francusku stipendiju i otišao na usavršavanje u Pariz gdje je primljen u Ballets Jeanine Charrat. Tamo je produbio svoje baletno znanje, a zatim se usavršavao i kod baletnih pedagoginja Ljubov Jegorove i Olge Preobraženske. U Parizu je ostao do 1953. godine, kada se vratio u Zagreb u ponovni angažman Baleta HNK gdje nastupa kao prvi plesač i koreograf sve do 1955. godine. Tada odlazi u Kanadu u angažman Royal Winnipeg Balleta kao prvi plesač, koreograf i baletni majstor. Godine 1956. osnovao je u Winnipegu baletnu školu koju je vodio sve do 1970. Bavio se i režijom mjuzikla do 1990. godine kada se povukao u mirovinu. Godine 2009. Hrvatsko društvo dramskih umjetnika dodijelilo je Nenadu Lhotki nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje.
Najviše plesne domete u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu ostvario je u baletima Bolero Mauricea Ravela, Romeo i Julija Sergeja Sergejeviča Prokofjeva, Poziv na ples Carla Marije von Webera, Noć na pustoj gori Modesta Petroviča Musorgskoga, Labuđe jezero Petra Iljiča Čajkovskoga, Bahčisarajska fontana Borisa Vladimiroviča Asafjeva, Đavo u selu Frana Lhotke, Licitarsko srce Krešimira Baranovića, Ohridska legenda Jovana Hristića. Od njegovih koreografskih postava valja istaknuti Tragediju Salome Florenta Schmitta, Klasičnu simfoniju i Lutanja Sergeja Sergejeviča Prokofjeva, Dans macabre Camillea Saint-Saënsa, Amazonke Ivana Kogana Semenoffa, Đavla u selu Frana Lhotke i Petra Pana Brune Bjelinskoga.