Intervju: Milko Lazar, skladatelj

S uglednim slovenskim skladateljem Milkom Lazarom razgovarali smo u povodu premijere baleta Razloga 4 / 4 Reasons.

U zadnje vrijeme često surađujete s koreografom Edwardom Clugom. Koje ste projekte zajedno realizirali?

Prvi smo put zajedno radili na predstavi Prêt-à-porter praizvedenoj 1. veljače prošle godine, potom na portugalskoj praizvedbi Four Reasons 22. listopada 2008. i sad na premijeri produljene verzije tog baleta ovdje u Zagrebu 27. ožujka, a već 29. travnja slijedi praizvedba koreografije Pocket Concerto u Stuttgartskom baletu u sklopu Baletne večeri u kojoj će biti izvedene i koreografije Marca Goeckea i Douglasa Leeja.

Kako je započela vaša suradnja s Clugom?

Poznajem rad Edwarda Cluga dosta dugo, kao i on moj, a osobno smo se upoznali 2005. na dodjeli Nagrada Prešernove fondacije koju smo obojica osvojili. Tada smo se načelno dogovorili da ćemo raditi zajednički projekt, no sljedeće dvije godine do toga nije došlo. Tada je Clug bio na jednom od mojih koncerata na kojem sam, zajedno s Bojanom Gorišekom, izvodio vlastite skladbe za dva klavira i taj mu se nastup vrlo svidio, te smo vrlo brzo dogovorili zajednički projekt.

Kako ste izvodili glazbu u Prêt-à-porter?

U toj predstavi glazbu izvode dva klavira smještena na pozornici tik do plesača. Klavirski dueti nisu rijetka stvar, no u kombinaciji s plesačima čini se da jesu, jer su nam rekli da postoji još samo jedna predstava u svijetu sličnog koncepta. Prêt-à-porter je uspješna predstava s kojom smo išli na mnoga gostovanja, a veseli me da njezin scenski život, premda s manjim intenzitetom, još traje.

Koliko se razlikuje vaš pristup glazbi koju ste radili za Prêt-à-porter od one za Four Reasons?

Premda se može prepoznati isti autorski rukopis, riječ je o sasvim drukčijem pristupu i drukčijoj glazbi. U oba se slučaja radi o, nazvao bih to tako, neoklasici koja se izvodi na pozornici uz plesače. Glazba za Pocket Concerto bit će reproducirana sa snimke. Skladajući volim eksperimentirati, pa će tako glazbu za plesnu predstavu jednog slovenskog koreografa, koja će premijeru imati ove jeseni, izvoditi pet udaraljkaša i možda klavir.

Odakle crpite nadahnuće za skladbe?

Nadahnuće je u meni i ne trebam vanjske poticaje kako bih skladao. Kad imam dobre uvjete radim u bilo koje vrijeme. U zadnje vrijeme angažiran sam na brojnim projektima što mi pričinja veliko zadovoljstvo, no zbog kojih jednostavno ne stignem realizirati neke svoje ideje.

Budući da je zagrebačka verzija Razloga 4 / 4 Reasons dulja od one na praizvedbi, kako ste to glazbeno riješili?

Zagrebačka je izvedba 25 minuta dulja od portugalske, a duljinu glazbe povećao sam tako da nisam zadirao u strukture četiriju Sonata za violinu i klavir koje su osnovica djela, nego sam im dodavao preludije, interludije i postludije. U skladanju sam težio jednostavnosti, no to ne znači da je riječ o skladbama koje se izvode s lakoćom. Izvedba zahtjeva visoku koncentraciju, jer premda glazba ima vrlo čvrstu strukturu, ostavljen je i mali prostor za njezinu interpretativnu nadogradnju. Želio bih naglasiti da mjestimična repetitivnost nije posljedica želje za produljenjem trajanja, nego namjerna skladateljska odluka.

Koliko vam je prilikom izvođenja glazbe u Razloga 4 / 4 Reasons važno kako publika reagira na predstavu?

Ne mnogo, jer se izmjena energije za mene kao izvođača glazbe u predstavi događa na samoj sceni, između glazbenika i plesača. Osjećam veliku bliskost s plesačima jer mislim da su glazba i pokret međusobno vrlo bliski načini umjetničkog izražavanja.

Razgovarao Goran Ivanišević