U petak, 8. lipnja 2012. održat će se posljednja ovosezonska baletna premijera, koja će prikazati dvije koreografije čuvenih suvremenih koreografa svjetskoga glasa Marca Goeckea i Uwea Scholza. Obje nastale na glazbene predloške velikih klasičnih skladatelja Johanna Sebastiana Bacha i Roberta Schumanna, od svojih praizvedbi 2008. i 1990. godine, nekoliko puta su postavljane na raznim europskim baletnim scenama. Ova baletna djela na scenu HNK u Zagrebu prenijet će ugledni europski baletni umjetnik Giovanni di Palma i sam interpret prvih uloga u koreografijama Goeckea i Scholza, dok će scenski okviri biti prenešeni prema izvornicima.
Balet Trnoružica jedno je od najljepših djela klasične baletne literature i kao iznimno zahtjevno djelo izazov je za svakog koreografa i svaki baletni ansambl i njegove soliste. Baletna priča o princezi koju je u stogodišnji san začarala zla vila, a probudio poljubac prelijepog princa, u više od sto dvadeset godina izvođenja nije izgubila ništa od svoje ljepote i svjetske popularnosti.
U ovoj večeri prezentirana su tri svjetski poznata kraća baletna djela s tri različita koreografska koncepta. Concerto barocco tipična je koreografija velikog baletnog umjetnika Georgea Balanchinea proizašla iza Bachove glazbene partiture. Središnji dio večeri prikazuje balet Pet tanga znamenitog nizozemskog koreografa Hansa van Manena na glazbu argentinskog skladatelja Ástora Piazzolle. Paquita na glazbu različitih autora u koreografiji Dereka Deanea svojevrsna je svečanost klasičnog plesa u blještavom scenskom okviru.
Balet
Air hrvatskog skladatelja mlađe generacije Krešimira Seletkovića i europskog koreografa Martina Mϋllera
postavlja općenita pitanja na univerzalne teme omogućujući svakom pojedinom gledatelju slobodu vlastitih tumačenja i doživljaja. Ovu modernu baletnu predstavu iznimno visokog vizualnog standarda izvode solisti i ansambl Baleta HNK u Zagrebu i ansambl Cantus pod ravnanjem Berislava Šipuša. Predstava je nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju baletnu predstavu u cjelini 2011., a solistica Pavla Mikolavčić izvedbom uloge u baletu Air uvrštena je među sto najboljih svjetskih plesača 2011. u britanskom časopisu Dance Europe.
Nakon stanke od dvije sezone u petak, 9. ožujka bit će obnovljena baletna predstava
Coppélia na Montmartreu u koreografiji poznatoga mađarskog baletnog umjetnika Yourija Vàmosa, scenografiji Dinke Jeričević i kostimima Dženise Pecotić. Orkestrom će ravnati Miroslav Salopek.
U glavnim ulogama:
9., 14., 16. i 17. ožujka – Pavla Mikolavčić (Swanilda), Tomislav Petranović (Franz), Andrej Barbanov (Coppélius) i dr.
19. i 21. ožujka - Mirna Sporiš (Swanilda), Dmitrij Timofejev (Franz), Andrej Barbanov (Coppélius) i dr.
Orašar je posljednje od tri baletna djela velikana svjetske glazbe Petra Iljiča Čajkovskoga i jedno od najljepših djela klasične baletne literature. U sto dvadeset godina od praizvedbe, njegova popularnost kod publike diljem svijeta stalno raste i vjerojatno ne postoji nijedna generacija mladih koja nije odrastala uz taj balet. U svojim kasnijim godinama Čajkovski je volio pobjeći u dječji svijet bajki i priča te je za predložak Orašara uzeo Hoffmannovu dječju pripovijest u obradi Dumasa sina, od koje je sastavio baletni libreto zajedno sa svojim prokušanim suradnikom, koreografom Mariusom Petipaom. U novoj sezoni, uoči božićnih blagdana, moći ćete, zajedno sa svojom obitelji, ponovno uživati u omiljenoj baletnoj bajci, ovaj put u novom ruhu scenografkinje i kostimografkinje Roberte Guidi di Bagno.
Dvije koreografije čuvenih suvremenih koreografa svjetskoga glasa, Marca Goeckea i Uwea Scholza, nastale su na glazbene predloške velikih klasičnih skladatelja, J. S. Bacha i R. Schumanna, i od svojih praizvedbi, 1990. i 2008. godine, predstave su nekoliko puta premijerno postavljane na raznim europskim baletnim scenama. Marco Goecke, njemački je koreograf mlađe generacije koji je u posljednjih desetak godina ostvario iznimno uspješnu međunarodnu umjetničku karijeru, a njegovi se baleti izvode diljem svijeta. Uwe Scholz, prerano preminuli njemački koreograf, ovjenčan svim relevantnim plesnim nagradama, iza sebe je ostavio više od sto koreografija koje su i danas sastavni dio repertoara mnogih svjetskih baletnih kazališta. Na zagrebačkoj sceni gostovao je 1979. kao koreograf u operi Orfej i Euridika u režiji i pod dirigentskim ravnanjem Lovre pl. Matačića.
Ako ste voljeli balet Coppélia na Montmartreu i ako vas je dobro zabavio, u novoj sezoni imat ćete mogućnost ponovno uživati u tom veselom, duhovitom i razigranom kazališnom djelu. Onima koji ga nikada nisu vidjeli možemo reći da vrijedi doći i zabaviti se uz balet pun ushita, ritma i žara, sjaja i melankolije, genijalnom putokazu prema samom srcu glazbe! Suvremeni mađarski baletni umjetnik Youri Vámos uspio je dotaknuti osjećaje gledatelja pružajući im posve novu priču uz već poznatu glazbu Léa Delibesa. Sadržaj i likovi ove Coppélije samo djelomice odgovaraju izvorniku koji pamtite jer je glavnu ulogu u Coppéliji na Montmartreu preuzeo Pariz iz razdoblja la belle époque i tako je nastao svojevrsni plesni mjuzikl sa živim ritmovima kan-kana.
U suradnji s Muzičkim Biennaleom Zagreb
U suradnji s Muzičkim Biennaleom Zagreb, Balet Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu praizvest će suvremeno glazbeno domaće djelo, što kao nacionalni teatar čini svih proteklih pedeset godina postojanja ove svjetski značajne glazbene manifestacije.
Večer tri baleta pokazat će vrlo zanimljiva svjetski poznata kraća baletna djela.
Jubilarnu sezonu Balet će otvoriti praizvedbom djela nastaloga prema poetskim motivima velikoga hrvatskog pjesnika 20. stoljeća Dobriše Cesarića.
Jedno od najljepših djela klasične baletne literature, balet Trnoružica na određeni je način zaokružio tradicionalne baletne spektakle prošlosti i otvorio poglavlja posve novog razdoblja baletne umjenosti.
Klasična dječja bajka o Pepeljugi Charlesa Perraulta ispričana je glazbenim jezikom Sergeja Prokofjeva i pokretom Dereka Deanea. Poput ostalih klasičnih baleta i Pepeljuga pripada samom vrhu baletne literature popularnom kod najšire publike diljem svijeta.
Labuđe jezero, svakako najpopularnije djelo svjetskih baletnih repertoara tijekom posljednjih sto trideset godina od svojega nastanka, postalo je sinonim za baletno kazalište.
Popularno komično baletno djelo u dva čina prema libretu plesača Jeana Berchera Daubervala praizvedeno je 1789. godine u Bordeauxu.