Janusz Kica

Janusz Kica rodio se 1957. u Wroclavu, gdje je živio do odlaska na studij Teatrologije na Jagiellonsko sveučilište u Krakowu. U tijeku studija dolazi u doticaj s vodećim poljskim redateljima i glumcima te s kazališnim strujanjima suvremenoga europskog avangardnog teatra. Poslije diplome 1981. godine, odlazi u Zapadnu Njemačku, gdje i ostaje, poslije državnoga prevrata generala Jaruzelskoga. U Kölnu upisuje studij Teatrologije i Povijest umjetnosti, ubrzo angažiran kao asistent režije i scenografije u raznim kazalištima, od 1986. do 1989. stalni je asistent režije, a poslije i kućni redatelj u Wuppertaler Bühnen. U Wuppertalu je jedna od njegovih prvih samostalnih predstava bila scenska postava Kiplingove Knjige o džungli, a 1990. istu je predstavu postavio na sceni Zagrebačkoga kazališta mladih. Ta je predstava za Kicu značila početak kontinuiranoga kazališnog djelovanja u hrvatskim kazalištima.

Nakon Wuppertala, uslijedili su pozivi u druga njemačka kazališta (Staatstheater Karlsruhe, Stadttheater Bremerhaven, Stadttheater Koblenz, Staatstheater Mainz), a također i slovenska i austrijska kazališta; na Salzburškome je festivalu surađivao s Peterom Steinom i Andrzejem Wajdom. U Sloveniji je režirao u Mariboru, Celju, Novoj Gorici i Piranu, a najviše u ljubljanskome SNG-u, gdje je na scenu postavio niz zapaženih predstava, primjerice Shakespeareovu Oluju, Čehovljev Višnjik, Horvathove Priče iz Bečke šume, Kafkine Proces i Zamak te Španjolski komad i Bog masakra Yasmine Reze.

Često je režirao u Novoj Gorici, a na Piranskome ljetnom festivalu postavio je Zločin i kaznu Dostojevskoga i Igru ljubavi i slučaja Marivauxa. Za režiju Kafkine Amerike u mariborskome SNG-u dobio je nagradu na Borštnikovim srečanjima, kao i za režije Ukroćene goropadnice u celjskome SLG -u, Sna ivanjske noći te inscenaciju romana Trenutak Prima Levija u Primorskome narodnom gledališču iz Nove Gorice, a na istome festivalu Calderonov Život je san u izvedbi ljubljanskoga SNG-a i Shakespearova Ukroćena goropadnica celjskoga kazališta u njegovoj režiji, dobili su nagrade za najbolju predstavu u cjelini. U bečkome Theateru in der Josefstadt režirao je, kontinuirano, nekoliko predstava, među ostalima, Grillparzerovu Sapfo, Molnarov Liliom, Hamptonove Opasne veze, Hauptmannov Pred zalaskom sunca, Hofmannsthalove Poteškoće. U Mainzu je postavio Calderonovu Kći zraka, Goldonijeva Slugu dvaju gospodara, Četvrtu sestru Glowackoga te dramatizaciju Mannova Čarobnog brijega, u švicarskome Solothurnu je režirao Ibsenovu Heddu Gabler, u Novoj Gorici Giraudouxovu Ondine…

U Hrvatskoj je režirao predstave u različitim kazalištima; Tri mušketira Dumasa, San ljetne noći Shakespearea, Skakavci B. Srbljanović, Krijesnice T. Štivičić, Moj sin samo malo sporije hoda I. Martinića, Čarobni brijeg T. Manna (ZKM), a u privatnoj produkciji i uspješnicu Zeko Zajec C. Serrault, Shakespeareova Na tri kralja (ZGK Komedija), Orfej silazi Williamsa i Amerika Kafke u suradnji s riječkim HNK Ivana pl. Zajca (GDK Gavella).

U zagrebačkome Hrvatskome narodnom kazalištu režirao je Trilogiju o ljetovanju Goldonija i Bjesove Dostojevskoga te opere Traviata (u koprodukciji s riječkim HNK Ivana pl. Zajca) i Sicilijanske večernje Verdija. U riječkome HNK Ivana pl. Zajca postavio je Raspru Marivauxa, Ameriku Kafke (u suradnji s GDK Gavella) i operu Traviata Verdija,a na Dubrovačkim ljetnim igrama Shakespeareova Julija Cezara i Kleistova Amfitriona. Predstava Noć iguane Williamsa, koju je režirao na Splitskome ljetu dobila je Nagradu hrvatskog glumišta 2005., kao i predstave Tri mušketira 1995. i Amfitrion 2003., dok je Komedijina predstava Na tri kralja dobila nagradu za najbolju predstavu na Danima satire 1999. Godine 2014. dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za režiju predstave Amerika (HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka – GDK Gavella), koja je iste godine proglašena najboljom predstavom na Gavellinim večerima. U Sloveniji 2016. dobio Nagradu Prešernovega sklada za inscenacije predstava Zamak F. Kafke i Sablazan u dolini Šentflorijanskoj I. Cankara.