James Matthew Barrie

Pisac za odrasle koji je volio pisati za djecu

James Matthew Barrie, engleski je dramatičar i prozaist škotskoga
podrijetla, rođen 9. svibnja 1860. Kirriemuiru, u siromašnoj obitelji s desetero djece.
Odmalena je volio kazalište i knjige, osobito one Waltera Scotta, Daniela Defoea i
Johna Banyana, pa je još kao dijete pisao kratke priče. U srednjoj školi je osnovao
dramski klub, u kojemu je, među ostalim djelima, izvedena i njegova prva drama
Bandalero the Bandit / Bandalero razbojnik. Za vrijeme studija na Sveučilištu u
Edinburghu, pisao je drame za novine Edinburgh Evening Courant, a poslije diplome,
od 1822. radio je kao novinar te pisao pripovijesti iz života škotskih seljaka i dramske
tekstove na suvremene teme. Do početka 20. stoljeća postao jedan od najuspješnijih
britanskih dramatičara i bio najistaknutiji član škotske književne skupine Kailyard
School, koja je na prijelazu stoljeća djelovala u sentimentalno-romantičarskome duhu.
U svojim je dijelima, a napisao ih je oko sedamdeset, uspješno spaja maštu i zbilju te
specifičan i profinjen humor, što je vidljivo u njegovu proznom stvaralaštvu i romanima
The little Minister / Mali sluga iz 1891., Sentimental Tommy / Sentimentalni Tommy
iz 1896., Farewell Miss Julie Logan / Zbogom gospođice Julie Logan iz 1931. te dramama,
od kojih su najistaknutije The Admirable Crichton / Divotni Chrichton iz 1902.,
What every Woman knows / Što svaka žena zna iz 1908., Dear Brutus / Dragi Brut iz
1917., Mary Rose iz 1920. i posljednja The Boy David / Dječak David, biblijska priča o
kralju Saulu i mladome Davidu iz 1936.
Vjenčao se 1891. godine s prelijepom londonskom glumicom Mary Ansell na
maloj ceremoniji u rodnome Kirriemuiru. Par nije ima djece i rastao se 1909., što je za
Barriea bilo veoma bolno. Društveno vrlo aktivan prijateljevao je s mnogim istaknutim
ličnostima svojega vremena poput Roberta Luisa Stewensona, Georgea Barnarda
Shawa, H. G. Wellsa, Thomasa Hardyja, Radyarda Kiplinga, Arthura Conan Doylea, A.
A. Milnea, Georgea Cecila Ivesa i dr. Godine 1913. kralj George V. dodijelio je Barrieu
titulu baroneta, a 1922. i kraljevski Orden za zasluge, kao istaknutome pripadniku
britanskoga Kraljevstva.
Njegovo životno djelo bio je Petar Pan, or Boy who wouldn’t grow up / Petar Pan
ili dječak koji ne želi odrasti, vilinska priča o čarobnim avanturama vječnoga dječaka
i jedne obične djevojčice i njihovim nigdjezemskim pustolovinam. Lik Petra Pana
prije toga se pojavio u pripovijesti The little white Bird or Adventures in Kensington
Gardens / Mala bijela ptica ili Avanture u Kensingtonskim vrtovima iz 1902. godine.
Za novu priču inspiriralo ga je pet sinova obitelji Llewelyn Davies, koja je odigrala važnu
ulogu u Berrievu privatnom i profesionalnom životu. Dječake je poslije smrti njihovih
roditelja i usvojio te brinuo o njima sve do kraja svojega života.
Petar Pan je postao jedno od najpopularnijih djela u povijesti dječje književnosti,
a pisac i prijatelj G. B. Shaw okarakterizirao ju je kao tobožnju blagdansku zabavu
za djecu, ali zapravo istinsku priču za odrasle ljude. Barrie je Petra Pana najprije napisao
kao igrokaz, izveden 1904. u Londonu, koji je 1906. preradio u priču Petar Pan in
Kensington Gardens / Petar Pan u Kengsingtonskim vrtovima, i ponovno objavio 1911.
pod naslovom Petar i Wendy. Petar Pan je odmah postao iznimno popularan, pa je već
1912. godine dobio svoj kip u Kensingtonskome parku, koji je izradio kipar George
Frampton, čijim izgledom pisac nije bio osobito zadovoljan, komentitrajući riječima:
Ja u liku Petra nisam prikazao ništa đavolsko.
Prije smrti autorska prava na djela o Petru Panu darovao je dječjoj bolnici Great
Ormond Street, koja je uživala dobrobit sve do 2007. godine. James Matthew Barrie je
umro od upale pluća 19. lipnja 1937. u Londonu, a pokopan je u rodnome Kirriemuiru.