Glumica je priča o velikoj divi ruskog teatra koju publika obožava, a koja će nenadano umrijeti. Dok leži na samrti, uz postelju se izmjenjuju ljudi iz njenog osobnog i profesionalnog života. Kolege iz kazališta, prijatelji, njena djeca, sestra, roditelji, ljubavnici, njezin muž, dolaze joj u posjet, svatko sa svojom tiradom o životu ili umjetnosti. Soba u kojoj leži pretrpana je buketima cvijeća kao izrazom apsolutne ljubavi. Dok je prije nekoliko godina radio u Moskvi, autora se dojmio ruski običaj da gledaoci glumcima na premijere donose velike količine cvijeće. Početno, ovaj je dramski komad pisan za glumce Moskovskog hudožestvenog akademskog teatara, onog u kojem je praizveden Čehovljev Galeb kojeg se prisjeća i tekst Glumice, a sjena Čehova i njegove drame u brojnim se aluzijama nadvija nad ovim komadom, koji slavi repertoarni teatar, u kojem postoji glumački ansambl. Ova melodrama ruskog ugođaja, s mnogo suza i cvijeća, iskaza o kazalištu i životu, obožavanju glumaca i kultu umjetnosti, s ruskim imenima likova, Rambertova je posveta ljubavi prema kazališnoj umjetnosti kroz koju se provlači ideja o svijetu koji se približava svome kraju.
...nevjerojatna Alma Prica, koja doslovno gospodari kazalištem...— Večernji list
No "Glumica" nije samo oda glumačkoj profesiji i snazi umjetnosti, nego je i vrlo topla i tankoćutna posveta veličini ljubavi, obitelji i života.— Tportal
