HNK ima odličnu predstavu za sve generacije! Redatelj Tomislav Pavković doslovce je donio proljeće na scenu, Dinka Jeričević prostor je osvojila ružama, bojama, laticama, a Doris Kristić je nervom majstorice napravila pravu studiju kostima odjenuvši glumce, a osobito glumice, tako da bi to zasluživalo posebnan hvalospjev. Deni Šesnić osvijetlio je prizorište očuđujuće.
Zrinka Cvitešić uistinu postaje prvom damom hrvatkoga kazališta. Njezina glumačka inteligencija neprestano je u vrckavom dijalogu s njezinom zaigranošću. Iako suspregnutija, Olga Pakalović vižljasto je i drukčije nijansirala svoju djevojačku ulogu.
Točno. Dušan Bućan bezbrižno je premošćivao golemu pozornicu, a Luka Dragić simpatično i krotko je, osobito u duetima sa ženama, upozoravao da njegovo vrijeme tek dolazi. Branka Cvitković mladima je pružila čvrsto uporište i skladnu pouzdanost. I pozlata HNK smireno je disala s Wildeovom ironijom i poznavanjem svih lica građanskog društva.
Pavković je glumce izveo u prostor, oduzeo im je naslonjače i nagnao ih da neprestance konverziraju i tijelima i mimikom, da s blistavim orkestrom “Tri vjenčanja i dva sprovoda” razgovaraju i da kao u muzičkoj fugi prepleću sva izražajna sredstva kazališta kojem nema nadomjestka u drugim medijima...Pavković je svojom darovitošću nadmašio sva očekivanja i zaslužuje zahvalnost ne samo ansambla, intendantice nego i nas novinara koji smo mu usijali pokuse.
Želimir Ciglar, 31. ožujka 2007.