Louis Joseph Ferdinand Hérold rodio se 28. siječnja 1791. u Parizu. Potekavši iz obitelji glazbenika i sam se vrlo rano posvetio učenju glazbe. Upisao je Konzervatorij 1806. godine, gdje su mu profesori bili Louis Adam, Rodolphe Kreutzer i Étienne Méhul. Još za vrijeme studija dodijeljena mu je Prva nagrada na klavirskom natjecanju i nešto kasnije Prix de Rome. Nakon studija nekoliko je godina proveo u Rimu, Napulju i Beču.

Vrativši se 1820. u Pariz postaje korepetitor i zborovođa, od 1824. dirigent zbora u Théâtre Italien, a od 1927. glazbeni je korepetitor u Velikoj operi. Stvarao je u vrijeme kad povijesno-herojska glazbena djela počinju gubiti vodeći značaj, ustupajući mjesto romantično-komičnim opernim djelima i baletu. Kao skladatelj okušao se u različitim područjima, dok su mu najviše uspjeha donijela djela napisana za glazbenu scenu.

Uz dvije simfonije, četiri klavirska koncerta i komornu glazbu, Hérold je napisao dvadesetak opera Platonska ljubav, Bijeli zec, Mrtva i živa ljubav, Iluzija, Karlo Francuski i dr. (neke od njih napisane su u suradnji s Auberom, Boieldieuom, Carafom ili Halévyjem). Opera koja je Héroldu donijela najviše priznanja Zampa ili Mramorna nevjesta, i danas se, najčešće u odlomcima, pojavljuje na opernim repertoarima, a napisana je 1831. Staru donhuoanovsku temu obradio je s mnogo živosti i raznovrsnosti, stvorivši pravu romantičnu operu, čiji fantastični elementi gotovo prelaze u tragično.

Pisao je glazbu za balete, a najuspiješnijom se smatra ona za Vragolastu djevojku, koja se i danas najčešće izvodi na Héroldovu glazbu. Pokazavši u toj partituri veliku svježinu i različite ugođaje, spretno je u nju uklopio citate popularnijih Rossinijevih i Donizettijevih djela, pod čijim je očitim utjecajem i inače stvarao. Hérold je umro u Parizu 19. siječnja 1833.